Vidosav Stevanović -"Dnevnik samoće"
Kako se ludi usled opšteg ludila? I kako dokazati svima, koji su očigledno ludi? Zar nije bolje poludeti, kliktati u horu sa drugima, ponavljati reči koje oni ponavljaju, biti srećan, biti bar malo podnošljiv sebi?
U ovom mraku mirisavu
Čujemo kako ječe živci
Tin Ujević
U mom nimalo mirisavom mraku povremeno čeznem da budem kao drugi, posle danima mrzim sebe zbog toga, ljutim se na one na koje previše ličim.
I govorim sebi kao da ponavljam molitvu:
“Sačuvaj razum. Moraš po svaku cenu sačuvati razum”
A to ponekad jednostavno znači odricanje od zdravog razuma koji govori:
“Prilagodi se. Ponašaj se isto kao i većina. Ne sukobljavaj se. Ne plivaj protiv struje.”
Ako je većina odbacila zdrav razum, čemu mogu služiti sitne veštine i taktične varke usamljenog pojedinca? Sakriti se ne može, otkriva ga i odaje upravo ono što ga čini pojedincem.
Нема коментара:
Постави коментар