tag:blogger.com,1999:blog-12093211267905549912024-03-05T04:26:01.348+00:00Casa de VioletaLjubica Tatichttp://www.blogger.com/profile/04673761975971992634noreply@blogger.comBlogger28125tag:blogger.com,1999:blog-1209321126790554991.post-66920147956921597782012-02-28T22:17:00.000+00:002012-02-28T22:17:48.465+00:00Izabela Aljende "Afrodita - priče, recepti i drugi afrodizijaci"<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on"><table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto; text-align: center;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjBZSDrOHOCtYX0dPSx40yJ8VGupXaEjvjoveRC_JOOY4OImuZwFLkzYdW4M1hgKjmdEeDGkq0K81xonI3DvwF67peVckDUxeydi5SB7zQJNj9djlEs-nGw8snahjcI4G4Gq_8RQBzQjGs/s1600/stardust_by_dihaze.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" height="320" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjBZSDrOHOCtYX0dPSx40yJ8VGupXaEjvjoveRC_JOOY4OImuZwFLkzYdW4M1hgKjmdEeDGkq0K81xonI3DvwF67peVckDUxeydi5SB7zQJNj9djlEs-nGw8snahjcI4G4Gq_8RQBzQjGs/s320/stardust_by_dihaze.jpg" width="240" /></a></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;"><a href="http://mystical-art-club.deviantart.com/gallery/#/d2r4wlm">by Dihaze</a></td></tr>
</tbody></table><br />
<br />
<br />
<br />
<b>Četrdesetih godina prošlog veka, Anais Nin i Henri Miler su izvesno vreme preživljavali pišući erotske priče za jednog čoveka koji im je plaćao po stranici. </b><br />
<b>Ta mušterija koja je sebe nazivala “Kolekcionar”, zauvek je ostala anonimna, ispunjavajući gnevom radoznalošću dva velika pisca, koji su traćili svoj talenat i svoje pero da bi udovoljili njegovim hirovima. Taj kolekcionar pornografije nije cenio stil i u više navrata je zahtevao od njih “da preskoče poziju” i da se usredsrede na seks, jer ga ostalo ne interesuje. Anais Nin mu je napisala pismo u kojem je sjajno definisala suštinu erotike:</b><br />
<b> </b><br />
<blockquote class="tr_bq"> <span style="font-family: Georgia,"Times New Roman",serif;"> Dragi Kolekcionaru,<br />
mi vas mrzimo. Seks gubi svu svoju moć i magiju kad je eksplicitan, rutinski preteran, kad postane mehanička opsesija. Pretvara se u dosadu. Vi ste nas više nego iko naučili koliko je pogrešno ne spajati seks sa emocijama, požudom, željama, putenošću, fantazijama, hirovima, ličnim vezama, dubokim odnosima koji menjaju njegovu boju, ukus, ritam i naboj.<br />
Ne znate šta gubite svojim mikroskopskim posmatranjem seksualnim aktivnosti, isključujući tako aspekte koji su njegovi pokretači: intelekrualne, stvaralačke, romantične, emocionalne. To je ono što seksu daje iznenađujuću teksturu, instančane preobražaje, njegove afrodizijačke elemente. Vi osiromašujute svoj čulni svet, isušuje te ga, izgladnjujete i puštate mu krv.<br />
Kad bi ste svoj seksualni život hranili svojim uzbudjenjima i dogodovštinama koje ljubav ubrizgava u senzualnost, bili biste najmoćniji čovek na svetu.Izvor seksualne moći je radoznalost, strast. Vi gledate kako se njen plamen guši. Monotonija je fatalna za seks. Bez osećanja, invetivnosti, raspoloženja, u krevetu nema iznrenađenja. Seks mora da se meša sa suzama, smehom, rečima, obećanjima, svadjama,ljubomorom, zavišću, svim elementima straha, putovanjima u inostranstvo, novim licima, pričama, bajkama, snovima, fantazijama, muzikom, igrom, opijumom, vinom.<br />
Znate li koliko gubite zbog tog periskopa na vrhu vašeg seksa, dok biste mogli da uživate u haremu raznih i neponovljivih čudesa? Ne postoje dve iste dlake, a vi nam ne dozvoljavate da trošimo reči na njihov opis; ne postoje ni dva ista mirisa, ali ako nas ponese zanos, vi vičete: preskočite poeziju! Ne postoje dve kože iste teksture i nikad nije isto svetlo, temperatura ili senke, nikad isti pokreti, budući da ljubavnik, kada ga obuzme istinska ljubav, može pretrčati čitave vekove ljubavne nauke. Kakve raznolikosti, kakve promene doba, kakve izmene zrelosti i nevinosti, perverzije i umetnosti.<br />
Satima smo sedeli pitajući se kako vi izgledate. Ako ste svoja čula zatvorili pred svilom, svetlošću, bojom, mirisom, karakterom, temperamentom, sigurno ste sada sasvim usahli. Postoji toliko manjih čula koja se kao pritoke ulivaju u reku seksa, obogaćuju je. Samo jednodušno i zajedničko pulsiranje seksa i srca može da izazove ekstazu.<span style="font-family: "Trebuchet MS",sans-serif;"><br />
</span></span></blockquote></div>Ljubica Tatichttp://www.blogger.com/profile/04673761975971992634noreply@blogger.com2tag:blogger.com,1999:blog-1209321126790554991.post-68379319435751010332012-02-26T22:52:00.000+00:002012-02-26T22:52:20.618+00:00Music background of the day Vol. 5<iframe src="http://www.youtube.com/embed/lTxiQxia050?fs=1" allowfullscreen="" frameborder="0" height="270" width="480"></iframe>Ljubica Tatichttp://www.blogger.com/profile/04673761975971992634noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-1209321126790554991.post-63743523136197081692012-02-17T14:42:00.000+00:002012-02-17T14:42:02.403+00:00Vidosav Stevanović -"Dnevnik samoće"<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on"><table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto; text-align: center;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><a href="http://www.blogger.com/goog_57407085" imageanchor="1" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" height="320" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEh4VQIanbZpEpnIcFn3A86tVg3aFWrb4mGV3QvVeAgvgYdxtWuOFVHURVWTE6ISGXaFjcsNqGPVRwLNSsUqTODQQva47lLOY2Y4_F0pVzQir1DF1BHBcSQeHnL8lMegbvzZZLzcNrLs-xk/s320/rose_in_red_by_donna666-d4pwrts.jpg" width="287" /></a></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;"><a href="http://browse.deviantart.com/?order=13&offset=24#/d4pwrts">by Donna 666</a></td></tr>
</tbody></table><br />
<blockquote class="tr_bq"> Kako se ludi usled opšteg ludila? I kako dokazati svima, koji su očigledno ludi? Zar nije bolje poludeti, kliktati u horu sa drugima, ponavljati reči koje oni ponavljaju, biti srećan, biti bar malo podnošljiv sebi?<br />
<br />
U ovom mraku mirisavu<br />
Čujemo kako ječe živci<br />
Tin Ujević<br />
<br />
U mom nimalo mirisavom mraku povremeno čeznem da budem kao drugi, posle danima mrzim sebe zbog toga, ljutim se na one na koje previše ličim.<br />
I govorim sebi kao da ponavljam molitvu: <br />
“Sačuvaj razum. Moraš po svaku cenu sačuvati razum” <br />
A to ponekad jednostavno znači odricanje od zdravog razuma koji govori:<br />
“Prilagodi se. Ponašaj se isto kao i većina. Ne sukobljavaj se. Ne plivaj protiv struje.”<br />
Ako je većina odbacila zdrav razum, čemu mogu služiti sitne veštine i taktične varke usamljenog pojedinca? Sakriti se ne može, otkriva ga i odaje upravo ono što ga čini pojedincem.</blockquote></div>Ljubica Tatichttp://www.blogger.com/profile/04673761975971992634noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-1209321126790554991.post-90781183065259644582012-02-07T23:26:00.000+00:002012-02-07T23:26:56.746+00:00Vidosav Stevanović -"Dnevnik samoće"<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on"><br />
<table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto; text-align: center;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgFSi_zD0jN_oq2xJQ16A5a5fT0g5OZSztVsSQ6M64f1ngmEtxDfeSTlylojc9YnEg00b4XyuPXft1tN0t8H_bOE80rto7D9cn_OzsPK7DpjkiNoKoMXz2g7YMPzfpmNUigrYd-5tNnBow/s1600/eternal_by_lindelokse-d42871b.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" height="320" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgFSi_zD0jN_oq2xJQ16A5a5fT0g5OZSztVsSQ6M64f1ngmEtxDfeSTlylojc9YnEg00b4XyuPXft1tN0t8H_bOE80rto7D9cn_OzsPK7DpjkiNoKoMXz2g7YMPzfpmNUigrYd-5tNnBow/s320/eternal_by_lindelokse-d42871b.jpg" width="320" /></a></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;"><a href="http://lindelokse.deviantart.com/art/Eternal-245606303">by lindelokse</a></td></tr>
</tbody></table><br />
<br />
<br />
<blockquote class="tr_bq">Zaborav je melem života, korpa za otpatke, sklonište kukavičluka, ispusni ventil napetosti - i sve to zajedno. Zaboravljamo slučajno, spontano, namerno, zaboravljamo stalno i nepovratno, spasonosno i nepopravljivo. Odričemo se onoga što je prošlo, života koji nestaje, sebe, nedovršenih misli, neuspelih rečenica, gadosti koje smo počinili i užasa koji smo podneli, oslobađamo se tričarija i poneke stvari koja je možda važnija od svega.</blockquote></div>Ljubica Tatichttp://www.blogger.com/profile/04673761975971992634noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-1209321126790554991.post-58950377264535185682012-01-24T15:37:00.004+00:002012-02-10T21:20:30.994+00:00Izabela Aljende "Afrodita - priče, recepti i drugi afrodizijaci"<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on"><br />
GOLUBOVI GLASNICI LJUBAVI<br />
<br />
Uhvatite dva goluba i nemilosrdno im zavrnete šije.Pre nego što se ukoče, a vas počne da grize savest, ubacite ih u ključalu vodu tri minuta, izvadite ih ,dok su jos topli očerupajte im perje.Oprljite ih na plinskoj vatri da biste spalili preostalo perje. Odstranite noge, glavu i izvadite iznutrice kroz rez na trbuhu. Namazite ih puterom, limunom, solju i dosta bibera i ostavite da se odmaraju snom mrtvih pravednika dvadeset četiri sata. Ubodite karanfilić u čen belog luka a njega u mladi luk, koji ćete obmotati komadom slanine. (Ponovite proces, jer su vam potrebna dva punjenja). Tako pripremljeni luk ubacite u ptice i zatvorite otvor čačkalicama. Golube prelijte časom dobrog konjaka (toplog) i zapalite ga. Kada se plamen ugasi, pecite golubove pola sata u vrućoj rerni, polivajući ih likerom i puterom rastopljenom po želji. Poslužiti ih slatkim krompirom i hladnim šargarepama.<br />
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"></div><table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto; text-align: center;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><a href="http://www.blogger.com/goog_85873736" imageanchor="1" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" height="202" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEg-Gs5aKlo0oeglS2n5nHIsacMUCSAbFZR6hv_wRPCDHMcKn0pgWTR-OVQ4pdsCVHySPG8kzLo5WuFJc0AMo1TxjGvc-Su_4wqWh_JuzwI1k0RmaVaqdfBURX8B4oMYh0hUoFE6gFbkKiE/s320/Love_Birds_by_spiritshade.png" width="320" /></a></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;"><a href="http://browse.deviantart.com/digitalart/?q=pigeons&order=9&offset=72#/d21fs7h">by spiritshade</a></td></tr>
</tbody></table><br />
<br />
<br />
<br />
<br />
Predlažem vam da kupite već mrtve i očerupane ptice. Pre mnogo godina, postojao je kokošinjac u dnu dvorišta kuće mog dede, neobična ideja koju ne preporučujem. Kad je preminula stara kuvarica, zadužena za hranjenje i ubijanje ptica, kokoške su umirale od starosti, jer niko nije hteo da se prihvati okrutne odgovornosti da kuva bića za koje je intimno vezan.Kad je kokošinjac prestao da se održava i miris privukao policiju, jedan bliski porodični prijatelj ponudio je da ih masakrira. Bio je to krupan i tamnoput čovek, s vratom kao u gladijatora i velikm radničkim rukama, koji je godinama živeo u nekoj neobičnoj verskoj sekti, gde su mu, kako se govorkalo, isprali moyak i srce, i zauvek mu oduzeli ljudske emocije. Taj čovek je ušao u košinjac toreadorskim korakom i bacio podrugljiv pogled na sanjive kokoške, raspoređene u nepromenjivom krugu u kojem su provodile svoje monotone živote. Ne znam sta je video u njihovim pogledima. Izleteo je napolje, ovog puta kao klizač na ledu, i zatražio novinarski papir i lepak. Sledećih sat vremena je pravio papirne fišeke da bi kokoškama prekrio glave, kako ne bi morale da gledaju sistematsko ubijanje svojih prijateljica dok budu čekale svoj red. Kad su svim pticama propisno pokrivene, izabrao je prvu nasumice i stavio je ispod ruke. Neko mu je objasnio proceduru: okrenuti šiju za pola kruga i jednim naglim pokretom povući glavu. Tako je i učinio, nakon mnogo oklevanja i dve cigarete, ali ga je izdala snaga pa je, na svoj užas, iščupao kožu sa glave svoje žrtve. Kriknuvši preneraženo bacio je nesrećnicu, koja je trčala bespomoćno mačući krilima u svom poslednjem smrtonosnom ropcu. Da je ne bi više gledao, uhvatio je za noge i tresnuo o zemlju, dok su ostale kokoške letele naslepo s papirnim fišecima na glavama. Naš koljač je izašao iz kokošinjca s krvavom kašom u rukama, zateturao se kao pijan i pao nauzak. Sledećih deset godina više nije jeo ptice. Druge kokoške oslobođene strašne sudbine, umrle su spokojne, od starosti, a neke su bile toliko stare da više nisu imale perja pa su se onako olindrale teturale po dvoroštu. To iskustvo mi je pokazalo da za uzgoj sopstvene hrane potreban poseban karakter.<br />
<br />
<table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto; text-align: center;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><a href="http://www.blogger.com/goog_85873744" imageanchor="1" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" height="299" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEg8c9zDD0ymYODUCaKiGq6En7_DBIHo2qnTvNg25ncbWfOSJ3sZ60nNhYYiUp6VuktBn4-QXj1UQLhou1d_vAM39stW-Px0lGjvg6Ag6TvgwL6baptyQrCxcw8sYDJo9o-mQqdnD3FuR3M/s320/Tender_Chicken_by_BenHeine.jpg" width="320" /></a></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;"><a href="http://www.blogger.com/goog_85873744">by Ben Heine</a></td><td class="tr-caption" style="text-align: center;"><a href="http://browse.deviantart.com/?q=chicken&order=9&offset=144#/d1fezgl"><br />
</a></td></tr>
</tbody></table><br />
<br />
<br />
<br />
<br />
<br />
<br />
</div>Ljubica Tatichttp://www.blogger.com/profile/04673761975971992634noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-1209321126790554991.post-5605892622379122742012-01-19T14:41:00.002+00:002012-01-24T15:59:42.284+00:00Janet Fitch - White Oleander<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on"><br />
<table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto; text-align: center;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><a href="http://www.blogger.com/goog_97600672" imageanchor="1" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" height="225" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiBQktZU7c4T1fpGvMiPYf6-8VequK0N4ZaaZDSvtyEKdu0r_jBYN08EH11aOYPuUBsbo6tuYerzvr_dg4cauHtnAmv-2SmRs4kaN16E9yQoPgUSQ5FxjYDePIuHirMW85mv0oInigo5bI/s320/ailleur___by_honeytofla-d2xlzjh.jpg" width="320" /></a></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;"><a href="http://honeytofla.deviantart.com/art/Ailleur-177385517?q=gallery%3Ahoneytofla%20randomize%3A1&qo=2">image by Honeytofla</a></td></tr>
</tbody></table><br />
<br />
<blockquote class="tr_bq">... Usamljenost je ljudska priroda. Što te više razjeda iznutra, to tvoja duša ima više prostora za rast. Nikad ne očekuj da ćes prerasti usamljenost. Ne nadaj se da ćes naći ljude koje će te razumeti, osobe koje će ispuniti taj prostor. Inteligentna, osetljiva osoba je izuzetak, neobičan izuzetak. Ako očekuješ da nađes ljude koji će te razumeti, postaćeš razočarana i ubilački nastrojena. Ne možes postići ništa više do da razumeš sebe, da spoznaš šta želiš, i da ne dopustiš stoci da ti stane na put ... </blockquote></div>Ljubica Tatichttp://www.blogger.com/profile/04673761975971992634noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-1209321126790554991.post-11422336822470725662012-01-19T14:23:00.001+00:002012-01-24T16:05:37.606+00:00Pol Oster "Knjiga Opsena"<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on"><br />
<table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto; text-align: center;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><a href="http://www.blogger.com/goog_1196695572" imageanchor="1" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" height="213" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjXFqy4Uoc_teAgxDYBzHDF7qObK0ZQDlW6VnSPBZGj5ae4LhI0IVsI_gKG7NyMJiItesYm0sGG4zgAIFWrXfbs0fk-Vbd0hujkTidL-XCnmpJxwRXKxy8hMH5FeHI5uzUO03JDOJ_mExs/s320/nursery_nightmares_by_drunkcowboy69-d4liylh.jpg" width="320" /></a></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;"><a href="http://browse.deviantart.com/digitalart/?order=15&offset=168#/d4liylh"> image by DRunkCoWBoy69</a></td></tr>
</tbody></table> <br />
<br />
<br />
<blockquote class="tr_bq">... Kada je protiv vas svaka karta u špilu, jedini način da pobedite jeste da prekršite pravila. Molite, zajmite, kradite, pa ako vas i uhvate u tome, bar ste propali kao borac ... </blockquote></div>Ljubica Tatichttp://www.blogger.com/profile/04673761975971992634noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-1209321126790554991.post-29797584999443993832012-01-10T10:05:00.000+00:002012-01-10T10:05:01.262+00:00Nik Hornbi "31 pesma" > "Caravan" - Van Morrison<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">... Velicanstvena verzija pesme "Caravan" uvek mi je zvucala kao savrsena podloga za odjavnu spicu najboljeg filma koji ste ikad gledali. Kada vam nesto tako zvuci, to bi, po analogiji, mogla biti i odlicna muzika za sopstveni pogreb. Ne zelim time da dramatizujem svoj zivot. Ne moraju svi filmovi biti kao 'Lorens od Arabije' ili 'Apokalipsa sada', i morali biste biti prilicno lose srece, bar u nasem delu sveta (a ako ste usli u knjizaru i kupili ovu knjigu, onda zivite u delu sveta na koji mislim), da ne dozivite bar nekoliko trenutaka radosti ili neukaljane nade ili apsolutnog trijumfa ili bar jednostavnog zadovoljstva, uprkos svakodnevnom teretu, emotivnim lomovima i bolu. Za mene, "Caravan" uspeva da prepozna i poveze sve to, a cinjenica da ono sto stvara iz sveg tog haosa jos zvuci veselo ne znaci da je pesma jeftina.<br />
Koliko ja vidim, "Caravan" nije pesma o zivotu i smrti: to je pesma o veselim cergama, logorskim vatrama, glasnoj muzici i svemu sto uz to ide. Ali u drugom, improvizovanom prelazu, pre samog klimaksa, dok se saksofon nezno obavija oko ljupkih neokamernih gudaca, a klavir ih iz visine posipa bluziranim notama, Morrisonov sastav na cas uspeva da izoluje trenutak izmedju zivota i onoga sto dolazi posle, veliki barokni ulaz i predvorje, mesto na kojem mozete zastati i pomisliti na sve ono sto je bilo. (Huh! Trenutak panike: da li cujem bilo sta od toga, oni medju vama koji vec imaju album ili su dovoljno intrigirani ovim opisom da ga potraze i preslusaju? Mozda ne.Ali - panika prosla! - ova knjiga i ne pociva na ideji da nam je zajednicka sposobnost da sve cujemo na isti nacin. Drugim recima, ne bavimo se muzickom kritikom. Samo se nadam da i vi imate neki slican primer, da i sami dosta vremena provodite slusajuci muziku i da u njenoj vatri prepoznajete lica.)I mada, koliko znam, necu ja biti taj koji ce misliti na ono sto je bilo, verujem da nije previse arogantno ocekivati od prijatelja i porodice trenutak zamisljenosti. To je moj pogreb, uostalom.I ne moraju cak ni da razmisljaju o meni. Mogu da misle sta hoce, samo ako je primereno mestu i muzici, i ne odnosi se na rucak za sledeci dan, elektronsku postu, nove cipele, itd. ... <br />
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><iframe allowfullscreen='allowfullscreen' webkitallowfullscreen='webkitallowfullscreen' mozallowfullscreen='mozallowfullscreen' width='320' height='266' src='https://www.youtube.com/embed/zxXDrV0Ov9M?feature=player_embedded' frameborder='0'></iframe></div><br />
<br />
<span id="goog_196211700"></span><span id="goog_196211701"></span><span id="goog_196211702"></span><span id="goog_196211703"></span><br />
<br />
<br />
<br />
<br />
<br />
<br />
<br />
<br />
<br />
<br />
<br />
<br />
<br />
<br />
<br />
<br />
<br />
<br />
<br />
<br />
<br />
<br />
<br />
<br />
<br />
<br />
<br />
<br />
</div>Ljubica Tatichttp://www.blogger.com/profile/04673761975971992634noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-1209321126790554991.post-3706145678896432812012-01-01T20:57:00.000+00:002012-01-01T20:57:30.121+00:00PARADOKS NAŠEG VREMENA<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on"><em>Paradoks</em><em> na</em><em>šeg</em><em> vremena</em> je da imamo veće zgrade, ali kraće živce; šire puteve, ali uže vidike;<br />
trošimo više, a imamo manje; kupujemo više - uživamo manje;<br />
Imamo veće kuće, a manje porodice; više udobnosti, a manje vremena;<br />
imamo više diploma, ali manje razuma; više znanja, a manje rasuđivanja;<br />
više stručnjaka, a još više problema; više znanja u medicini, a sve manje zdravlja.<br />
<br />
Pijemo previše, pušimo previše, trošimo nepromišljeno, smijemo se premalo,<br />
vozimo prebrzo, olako se ljutimo, prekasno liježemo, ustajemo umorni,<br />
čitamo nedovoljno, gledamo TV suviše.<br />
Molimo se rijetko. Uvećali smo naše posjede, ali smo umanjili naše vrijednosti.<br />
Previše pričamo, premalo volimo, prečesto mrzimo.<br />
Naučili smo kako da preživljavamo, ali ne i kako da živimo.<br />
Dodajemo godine životu, ali ne i život godinama.<br />
<br />
Putovali smo na mjesec, a problem nam je otići preko ulice i upoznati novog susjeda.<br />
Zagospodarili smo vanjskim prostorom, ali ne i unutrašnjim.<br />
Napravili smo velike, ali ne i bolje stvari.<br />
<br />
Očistili smo vazduh, a zagadili dušu.<br />
Razbili smo atom, ali ne i naše predrasude.<br />
<br />
Pišemo više, ali učimo manje.<br />
Planiramo više, ali postižemo manje.<br />
Naučili smo žuriti, ali ne i čekati.<br />
Imamo višu zaradu, ali i niži moral.<br />
Imamo sve više hrane, a sve smo više nezahvalni.<br />
Gradimo jače kompjutere sa većom memorijom, ali mi razgovaramo sve manje i manje.<br />
Težimo više kvantitetu, a zaboravljamo na kvalitet.<br />
<br />
Ovo su vremena brze prehrane i spore probave;<br />
velikih ljudi, a malih karaktera; brzih zarada i površnih odnosa.<br />
Ovo je vrijeme mira u svijetu, a rata u kući.<br />
Vrijeme mnogo dokolice, a malo uživanja.<br />
Vrijeme raznovrsne hrane i loše ishrane.<br />
<br />
Sve je manje finansijskih problema u braku, a sve više razvoda;<br />
sve je više luksuznijih kuća, ali i podijeljenih domova;<br />
ovo su dani brzih putovanja, oskudne odjeće i niskog morala;<br />
sve debljih ljudi, i tableta koje mogu sve – da te oraspolože, otupe ili ubiju.<br />
<br />
ZAPAMTITE! Provedite što više vremena s vašim voljenima, jer oni neće biti vječno pored vas. Recite poneku ljubaznu riječ onome ko vas odozdo gleda sa strahopoštovanjem, jer će ta mala osoba uskoro odrasti i otići. Sjetite se dati topao zagrljaj onome kraj vas, jer je to jedino blago koje možete dati svojim srcem, a ne košta vas ništa. Sjetite se reći “Volim te” vašem partneru i vašim voljenima, no najviše od svega iskreno mislite tako. Poljubac i zagrljaj će izliječiti svaku povredu ako dolaze duboko iz srca. Sjetite se držati se za ruke i cijeniti trenutke kada ste zajedno, jer jednoga dana te osobe neće biti tu.<br />
Nađite vremena da volite, nađite vremena da razgovarate, i nađite vremena da podijelite vaše dragocjene misli sa drugima.<br />
<br />
Smijte se često, dugo i iskreno. Smijte se dok ne izgubite dah. Suze se događaju. Izdržite, odbolujte, preživite. Recite ljudima koje volite da ih volite, u svakoj prilici, jer život se ne mjeri brojem udisaja koje udahnemo, nego trenucima koji nam oduzmu dah. <br />
<br />
George Carlin</div>Ljubica Tatichttp://www.blogger.com/profile/04673761975971992634noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-1209321126790554991.post-20566042244519153192011-12-28T15:51:00.001+00:002011-12-28T15:53:02.085+00:00Nik Hornbi "31 pesma" > " A Minor Incident" - Badly Drawn Boy<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on"> <br />
"Mora da si uzbudjen zbog filma", rekla mi je jedna prijateljski raspolozena i dobronamerna poznanica krajem 2001, nekoliko meseci pre zavrsetka filma po romanu "O decaku". Ljubazno sam se nasmesio, mada mi nije bilo jasno sta pokusava da kaze. Zasto bi se uzbudjivao? Dok su trajale pripreme, bilo je zanimljivih,pa i prijatnih trenutaka - prodaja filmskih prava za nedostizno veliku svotu novca, susreti sa ljudima koji su radili na adaptaciji, gledanje krajnjeg proizvoda, koji mi se zaista dopao. Ipak, bio bi krajnje sumljicav prema svakom piscu koji bi se uzbudio zbog bilo kod dela ovog procesa koji je povremeno prilicno mucan (film je progutao jednog reditelja i promenio dve producentske kuce pre nego sto je zavrsen) i moze se otezati unedogled. Period pred samu premijeru i vreme prikazivanja filma svakako su najgori. Ponovo svi objavljuju prikaze. Otkrivate da polovina vasih prijatelja nisu ni procitali knjigu. Delovi filma koji se publici najvise dopadaju obicno su oni koji nemaju nikakve veze sa romanom.<br />
<br />
Ali, prvo preslusavanje muzike za film, to je bilo zaista uzbudljivo, u pravom, fizickom smislu.Posmatranje procesa kojim se reci koje ste napisali pretvaraju u holivudske dolare moze biti prijatno na mnostvo razlicitih razloga, ali nista se ne moze uporediti sa dozivljajem njihovog pretvaranja u muziku: za nekog ko pise knjige samo zato sto ne ume da pise pesme, ideja da bi knjiga na neki nacin mogla proizvesti muziku bila je neprijatno uzbudljiva.<br />
<br />
Kao i mnogi drugi, veliki deo 2000. godine, uzivao sam slusajuci album <i>"The Hour of the Bewilderbeast"</i> koji je objavio Badly Drawn Boy. To je jedna od malobrojnih engleskih ploca iz poslednjih godina za koje sam nasao vremena. Pazljivo sklopljena, zivahna ali ne i raspustena (nasuprot mijim sumljama da ime autora na neki nacin ukazuje na nerad u muzici, sumnjama zbog kojih dugo nisam bio spreman da ga cujem), melodican je, ima dosta pozajmica iz rocka i folka od one vrste koju volim (Damon Gough je jos jedan od postovalaca ranog Springsreena), ne pokusava da se pravi vazan, neengleska je, u tom smislu sto rejveri Ibici i pijani navijaci ne bi znali sta da rade s njom, i ima dusu. Zahvaljujuci mnostvu razbacanih orkestriranih segmenata (pocinje instrumentalom bleh-orkestra koji bi pristajao nekoj simpaticnoj komediji iz sezdesetih) i sirokom opsegu raspolozenja, uspeva da zvuci i veoma filmicno. Pomislio sam da bi Damon mogao pisati odlicnu filmsku muziku i sigurno bi predlozio da on napravi muziku za film, da nisam vec znao da pisci knjiga lakse mogu uticati na vreme i oblake nego na filmske adaptacije svojih dela. I onda, kada smo se prvi put sreli, Chris i Paul Weitz, asistenti reditelja, obavestili su me da je Damon angazovan da uradi kompletnu muziku za film. Bio je to zabrinjavajuce srecan spoj - da li je zaista moguce da je muzika u njihovim glavama ista kao muzika u mojoj glavi? U svakom slucaju, sedeo sam u kancelariji i preslusavao redom nove pesme i teme koje je potpisao Badly Drawn Boy, a pre toga ih je culo samo nekoliko ljudi na planeti. I bio sam srecan.<br />
<br />
Roman "O decaku" poceo sam da pisem 1996, u godini u kojoj je kod mog sina Dannya dijagnostikovan autizam. Bilo je mnogo stvari koje su me terale da razmisljam (ili panicim, ocajavam, ne spavam). Novac je bio samo jedan od njih. Moj osecaj relativnog bogatstva - vec cetiri godine uspevao sam da sasvim pristojno zivim od pisanja i prvi put u zivotu nesto da ustedim - iznenada je potonuo u nocnu moru finansijske neizvesnosti: morao sam da zaradim dovoljno da moj sin bude obezbedjen, ne samo dok sam ja ziv, vec i za citav njegov zivot, a tih dodatnih trideset ili cetrdeset godina nije bilo lako zamisliti, ni na koji nacin. I onda, tek sto su ove brige pocele da me pritiskaju, stigao je novac oz Holivuda. Pre nego sto je film zavrsen, to je bila jedina veza izmedju knjige i Dannya koju sam uspeo da uocim. Lik Marcusa nema nikakve veze sa njim (Marcus ima dvanaest godina, brbljiv je i bistar, mada pomalo na svoju ruku; Danny je imao tri godine, i pet godina kasnije nije progovorio). Takodje verijem da bi Danny prepoznao ovu vrstu roditeljskog odnosa koji je Marcus iskusio. Da nisam bio roditelj, mozda bi me privukla neka druga tema, i to je otprilike jedini nacin na koji je roman bio povezan sa Dannyem.<br />
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><iframe allowfullscreen='allowfullscreen' webkitallowfullscreen='webkitallowfullscreen' mozallowfullscreen='mozallowfullscreen' width='320' height='266' src='https://www.youtube.com/embed/hEE5LeUYOBI?feature=player_embedded' frameborder='0'></iframe></div><br />
<i>"A Minor Incident"</i>, ljupko i osecajno prebiranje po zicama gitare sa dilanovskom solo-deonicom na usnoj harmonici, direktno se odnosi na prelomni dogadjaj u knjizi: Marcus se jednog dana vraca kuci i pronalazi majku, Fionu, kako lezi na sofi posle pokusaja samoubistva, u komi, posto se prethodno ispovracala po podu. Pesma je oprostajna poruka sinu. I ja sam napisao oprostajnu poruku u romanu, doduse ne u obliku pesme. Mislim da Damanove reci savrseno uspevaju da izraze poremecenost i nemar u njenoj depresiji.<br />
<br />
Medjutim, kad sam nekoliko puta preslusao <i> "A Minor Incident"</i>, pesma me je naterala da pocnem da razmisljam o Dannyu onako kako to nisam cinio dok sam pisao knjigu.<br />
<br />
<blockquote class="tr_bq"><i> You always were the one to make us stand out in a crowd</i><br />
<i> Though every once in a while your head was in a cloud</i><br />
<i> There's nothing you could never do to ever let me down</i></blockquote><br />
peva Damon kao Fiona, i te reci su me ostavile bez teksta. Autisticna deca su po definiciji najsanjivije prirode, sa glavom uvek u oblacima, a nacin na koji je Danny uspevao da skrene paznju gomile na nas ukljucuje i pokusaje da ukrade cips od neznanaca ili se svuce na gornjoj platformi autobusa br.19. Ali ona negacija u poslednjem stihu ... Kako je Badly Drawn Boy mogao znati da su stvari koje Danny nikad nece raditi (govoriti, citati, igrati fudbal, i jos mnogo toga), da je upravo to ono sto ljudi koji ga vole cini tako odlucno ponosnim i spremnim da ga zastite? Iznenada, pet godina kasnije, otkrio sam da pocinjem da se identifikujem sa tekstom pesme na jedan nov i sumoran nacin, jer novac od prodaje filmskih prava naterao me je da razmisljam o sopstvenoj smrtnosti. Kao i Fiona, poceo sam da razmisljam o vremenu kada vise necu biti uz Dennya - razlozi su drugaciji, ali je konacni ishod isti.<br />
<br />
Dakle, tu se krije uzbudjenje: u magicnim koincidencijama i prenosu kreativnosti. Napisao sam knjigu koja nije knjiga o mom detetu, i onda je neko napisao divnu pesmu o jednoj epizodi iz te knjige, koja mi na nekom dubljem, licnom nivou znaci vise nego sto mi je ikada znacilo ono sto sam sam napisao. Necu reci da takve stvari vrede vise od svih holivudskih dolara, jer sam pragmatican, i ti dolari su mi, uostalom, omogucili da osnujem fond za Dannya, za koji se nadam da ce mu potrajati onih zastrasujucih trideset ili cetrdeset godina. Ali, vrede mnogo, svakako vise nego sto se novcem moze kupiti, i teraju me da nastavim da radim i saradjujem sa drugima, u nadi da ce nesto od onoga sto cu napisati ponovo uspeti da u nekom proizvede takvu vrstu blistave i neocekivane iskre.<br />
<br />
<blockquote class="tr_bq"><i>There's nothing I could say</i><br />
<i> To make you try to feel ok</i><br />
<i> And nothing you could do</i><br />
<i> To stop me feeling the way I do</i><br />
<i> And if the chance should happen</i><br />
<i> That I never see you again</i><br />
<i> Just remember that I'll always love you</i><br />
<i> </i><br />
<i> I'd be a better person</i><br />
<i> On the other side I'm sure</i><br />
<i> You'd find a way to help yourself</i><br />
<i> And find another door</i><br />
<i> To shrug off minor incidents</i><br />
<i> And make us both feel proud</i><br />
<i> I just wish I could be there</i><br />
<i> To see you through</i><br />
<i> </i><br />
<i> You always were the one</i><br />
<i> To make us stand out in a crowd</i><br />
<i> Though every once upon a while</i><br />
<i> Your head was in the cloud</i><br />
<i> There's nothing you could never do</i><br />
<i> To ever let me down</i><br />
<i> And remember that I'll always love you </i></blockquote><br />
<br />
<br />
<br />
<br />
<br />
<br />
<br />
<br />
<br />
<br />
<br />
<br />
<br />
<br />
<br />
<br />
<br />
<br />
</div>Ljubica Tatichttp://www.blogger.com/profile/04673761975971992634noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-1209321126790554991.post-90839931629047896472011-12-24T13:55:00.000+00:002011-12-24T13:55:33.878+00:00I Can't Escape Myself<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on"><br />
<blockquote class="tr_bq"><blockquote class="tr_bq"><blockquote class="tr_bq"><blockquote class="tr_bq"><blockquote class="tr_bq"><blockquote class="tr_bq"><i>So many feelings<br />
end up in here<br />
left so alone I'm with<br />
oh, an atmosphere<br />
I'm sick and I'm tired<br />
of reasoning<br />
just want to break out<br />
shake off this skin<br />
<br />
I can't escape myself<br />
<br />
All my problems<br />
loom larger than life<br />
I can swallow another slice<br />
Seems like my shadow<br />
marks every strike<br />
can't learn to live with<br />
what's trapped inside<br />
<br />
I can't escape myself<br />
<br />
So many feelings<br />
end up in here<br />
left so alone I'm with<br />
oh, an atmosphere<br />
I'm sick and I'm tired<br />
of reasoning<br />
just want to break out<br />
shake off this skin<br />
<br />
I can't escape myself</i></blockquote></blockquote></blockquote></blockquote></blockquote></blockquote><br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><iframe allowfullscreen='allowfullscreen' webkitallowfullscreen='webkitallowfullscreen' mozallowfullscreen='mozallowfullscreen' width='320' height='266' src='https://www.youtube.com/embed/R0LWEmqwXqE?feature=player_embedded' frameborder='0'></iframe></div><br />
</div>Ljubica Tatichttp://www.blogger.com/profile/04673761975971992634noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-1209321126790554991.post-5118020130136268522011-12-18T10:01:00.000+00:002011-12-18T10:01:25.777+00:00I Hope I Don't Fall In Love With You<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on"><br />
Well I hope that I don't fall in love with you<br />
'Cause falling in love just makes me blue,<br />
Well the music plays and you display<br />
your heart for me to see,<br />
I had a beer and now I hear<br />
you calling out for me<br />
And I hope that I don't fall in love with you.<br />
<br />
Well the room is crowded, there's people everywhere<br />
And I wonder, should I offer you a chair?<br />
Well if you sit down with this old clown,<br />
take that frown and break it,<br />
Before the evening's gone away,<br />
I think that we could make it,<br />
And I hope that I don't fall in love with you.<br />
<br />
I can see that you are lonesome just like me,<br />
and it being late, you'd like some some company,<br />
Well I've had two, I look at you,<br />
and you look back at me,<br />
The guy you're with has up and split,<br />
the chair next to you's free,<br />
And I hope that you don't fall in love with me.<br />
And I hope that you don't fall in love with me.<br />
<br />
Now it's closing time, the music's fading out<br />
Last call for drinks, I'll have another stout.<br />
Turn around to look at you,<br />
you're nowhere to be found,<br />
I search the place for your lost face,<br />
guess I'll have another round<br />
And I think that I just fell in love with you.<br />
by Tom Waits<br />
<br />
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><iframe allowfullscreen='allowfullscreen' webkitallowfullscreen='webkitallowfullscreen' mozallowfullscreen='mozallowfullscreen' width='320' height='266' src='https://www.youtube.com/embed/EtLVXBqfqBY?feature=player_embedded' frameborder='0'></iframe></div></div>Ljubica Tatichttp://www.blogger.com/profile/04673761975971992634noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-1209321126790554991.post-4344841776121577272011-12-16T19:36:00.000+00:002011-12-16T19:36:09.397+00:00Long Way From Home<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on"><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><iframe allowfullscreen='allowfullscreen' webkitallowfullscreen='webkitallowfullscreen' mozallowfullscreen='mozallowfullscreen' width='320' height='266' src='https://www.youtube.com/embed/qoB5ahJvjTk?feature=player_embedded' frameborder='0'></iframe></div><br />
<blockquote class="tr_bq"><blockquote class="tr_bq"><blockquote class="tr_bq">Got my mind like the Pope got God<br />
I Got the blues well it seems so far<br />
Temptation all around the air that I breath<br />
But you ain't got to worry cause you tamed the beast<br />
And in the summer time<br />
That we lost<br />
Out of time and<br />
At a cost<br />
I need someone who can understand<br />
I'll never be a prophet in my own land<br />
<br />
When I'm a long way from home<br />
With so much pressure on my bones<br />
I'm such a long way from home<br />
But I'll be back soon<br />
<br />
Tongue tied on the telephone line<br />
You got the words to help me ease up my mind<br />
No one love me like the way that you love me so<br />
I got to tell you from the tip of my tongue<br />
Cause I know where I'll find you<br />
I know just where you lie<br />
Always deep in my heart<br />
You're by my side<br />
<br />
I know it's hard<br />
When I'm a long way from home<br />
With so much pressure on my bones<br />
I'm such a long way from home<br />
But I'll be back soon (yeah)<br />
<br />
(I'm coming home)<br />
I know where I'll find you<br />
I know just where you lie<br />
Always deep in my heart<br />
You're by my side<br />
<br />
It's so hard<br />
When I'm a long way from home<br />
It's so much pressure on my bones<br />
I'm such a long way from home<br />
But I'll be back soon<br />
<br />
I'm gonna be back soon<br />
Oh, I'm gonna be back soon<br />
Daddy gonna be back soon, yeah.</blockquote></blockquote></blockquote><blockquote class="tr_bq"><blockquote class="tr_bq"><blockquote class="tr_bq"><blockquote class="tr_bq"><blockquote class="tr_bq"><blockquote class="tr_bq">by Heavy </blockquote></blockquote></blockquote></blockquote></blockquote></blockquote></div>Ljubica Tatichttp://www.blogger.com/profile/04673761975971992634noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-1209321126790554991.post-318450131219963752011-12-15T17:09:00.000+00:002011-12-15T17:09:48.446+00:00Janet Fitch - White Oleander<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on"><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhCpfF9tbDENXhKSjse4pwT8Mcst-LhkMzJQpPADBUbjGBSneaxrxQ59tnrhSO9Ofrg13u6xAyDna5NyqwnblUi7MEi0RsAZsuW3n3clSO0w6OFNWOtNuRLhsZy38GZhltiLVkdNMoXr-8/s1600/eb6c9692cc0316bd6884ca2b6f7fc90c-d3hsnpl.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="320" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhCpfF9tbDENXhKSjse4pwT8Mcst-LhkMzJQpPADBUbjGBSneaxrxQ59tnrhSO9Ofrg13u6xAyDna5NyqwnblUi7MEi0RsAZsuW3n3clSO0w6OFNWOtNuRLhsZy38GZhltiLVkdNMoXr-8/s320/eb6c9692cc0316bd6884ca2b6f7fc90c-d3hsnpl.jpg" width="213" /></a></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="http://noir-photo.deviantart.com/gallery/?set=25143411&offset=48#/d3hsnpl">by Rachel Querrien</a></div><br />
<blockquote class="tr_bq"> U julu sam se krstila u Pravom zboru Gospodnjem. Sve jedno mi je bilo cak i to sto to obavlja precasni Tomas, sto je cist laznjak, sto merka Starinu haljinu, sto je skida pogledom svaki put kad bi se red njim penjala stepenicama. Zazmurila sam dok me je nauznak spustao u cetvrtasti bazen ispred zgrade Zbora, a nos mi se napunio hlorom. Zelela sam da duh udje u mene, da me sasvim opere. Zelela sam da sledim bozji plan za sebe. Znala sam kuda cu dospeti ako sledim sopstveni.</blockquote><blockquote class="tr_bq"> Kasnije smo otisli u crkveni restoran brze hrane, da proslavimo. Nikad niko pre toga nije priredio zabavu u moju cast. Star mi je poklonila Bibliju u belom povezu od skaja, gde je podvukla odabrane odlomke. Od Kerol i decaka dobila sam kutiju pisaceg papira sa golubicom u uglu; na traci u njenom kljunu pisalo je "Slavi Gospoda", ali sam znala da ju je sigurno Star izabrala.Cika Rej mi je dao mali zlatni krstic na lancicu. Iako je smatrao da sam caknuta sto sam se krstila. "Nije valjda da zaista verujes u ovo sranje", sapnuo mi je dok mi je kacio ogrlicu o vrat. Zadigla sam kosu da bi mi zakopcao lancic "U nesto moram da verujem" tiho sam odvratila.</blockquote><blockquote class="tr_bq"> <i>Draga Astrid JESI LI TI SISLA S UMA??? Ne smes se 1) krstiti; 2) zvati sebe hriscankom, ni 3) pisati mi na tom smesnom papiru. Neces zavrsavati svoja pisma sa "preporodjena u Hrista"! Bog je mrtav, zar nisi cula, umro je pre stotinu godina, predao se iz cistog manjka interesovanja, odlucio da se posveti golfu. Vaspitala sam te da imas izvesnog samopostovanja, a sad kazes da si sve to dala nekom Isusu sa cestitke? Bilo bi smesno da nije tako ocajnicki tuzno.</i></blockquote><blockquote class="tr_bq"><i>Nemoj se ni usuditi da trazis da prihvatim Isusa kao svog spasitelja, da operem dusu u krvi Jagnjetovoj. Nemoj ni pokusati da me iskupis. Ne kajem se NI ZBOG CEGA. Nijedna zena s imalo samopostovanja nebi ucinila nista manje. </i></blockquote><blockquote class="tr_bq"><i>Pitanja dobra i prirode zla zauvek ce ostati jedan od najzanimljivijih filozofskih problema, zajedno sa problemom same egzistencije. Ne prebacujem ti sto se bavis tim pitanjima, samo intelektualnu manjkavost u pristupu. Ako je biti zao znaci biti motivisan samim sobom, biti centar sopstvenog sveta, ziveti po sopstvenim pravilima, onda je svaki umetnik, svaki slikar, svaki originalni um zao. Zato sto se mi usudjujemo da gledamo svojim ocima umesto da blebecemo klisee koje su nam ostavili takozvani Ocevi. Usuditi se na gledanje isto je sto i ukrasti vatru bogovima. To je sudbina covecanstva, motor koji nas pokrece kao rasu.</i></blockquote><i> Triput ura za Evu Majka</i><br />
<blockquote class="tr_bq">Molila sam se za njeno iskupljenje. Oduzela je zivot zato sto ju je neko ponizio, narusio njenu sliku o sebi kao Valkiri, nerdjajucoj ratnici. Ogolio njenu jedinu slabost - ljubav. Stoga se osvetila. Tako je lako naci opravdanje, napisala sam joj. Uradila si to jer si se osetila kao zrtva. Da si bila zaista jaka, mogla si da tolerises ponizenje. Samo nas Isus moze ojacati dovoljno da se odupremo iskusenjima greha.</blockquote><blockquote class="tr_bq">Odgovorila mi je Miltonovim citatom - djavoljom replikom iz "Izgubljenog raja"</blockquote><blockquote class="tr_bq"><blockquote class="tr_bq"><blockquote class="tr_bq"><blockquote class="tr_bq"><blockquote class="tr_bq"><i>Sta se sem bitke gubi?</i><br />
<i>Nije sve mrtvo; </i><br />
<i>nepokorna Volja</i><br />
<i>spremanje osvete</i><br />
<i>besmrtna mrznja</i><br />
<i>i hrabrost;</i><br />
<i>pokorit se il' uzmac nece</i></blockquote></blockquote></blockquote></blockquote></blockquote><br />
<br />
<br />
<br />
<br />
<br />
<br />
<br />
<br />
<br />
<br />
<br />
<br />
<br />
<br />
<br />
<br />
<br />
<br />
<blockquote class="tr_bq"> </blockquote><br />
<br />
<br />
<br />
<br />
<br />
<br />
<br />
<br />
<br />
<br />
<br />
<br />
<br />
<br />
<br />
<br />
</div>Ljubica Tatichttp://www.blogger.com/profile/04673761975971992634noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-1209321126790554991.post-10217477396067168262011-12-14T19:03:00.001+00:002011-12-14T19:04:37.808+00:00Mali kameni nokturno by M.M.Antic<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on"><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><img border="0" height="295" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgEDo8_z7yyEE4aUQaQJZE7eQQKV-YVstzCq04JfOisjrg-KKi4WgPzELc9d1UKSLFDyD-FETHCKH9qIOKC7rH6WYXBC6A4aiT4Xyb-cx1Bkxjh5_vx8dvPvmEjO8nkEIoaqB6mnf7fmBA/s320/af88a6b900f021c450f51e0f7e250c6e-d4feom2.jpg" width="320" /> </div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="http://glamour-portraits.deviantart.com/gallery/?set=24180713&offset=72#/d4feom2">image by luez2 </a></div><br />
<br />
<blockquote class="tr_bq"><blockquote class="tr_bq"><blockquote class="tr_bq"><blockquote class="tr_bq"><blockquote class="tr_bq"><b><i>Nikad te niko neće ovako tesno grliti</i></b><br />
<b><i> uznemirenu i belu. </i></b><br />
<br />
<b><i>Ja sam mornar bez kompasa</i></b><br />
<b><i> kome uvek polude lađe. </i></b><br />
<br />
<b><i>Nikad ti niko neće</i></b><br />
<b><i>ovako u krvotok uliti</i></b><br />
<b><i>poslednju nežnost celu,</i></b><br />
<b><i> i pronaći u tebi i nadu i beznađe. </i></b><br />
<br />
<b><i>Nikada više nećes</i></b><br />
<b><i>ovako divno truliti</i></b><br />
<b><i>u običnom hotelu,</i></b><br />
<b><i> a ne želeti ipak odavde da izađeš. </i></b><br />
<br />
<b><i>Ti si najukusnija krv sveta</i></b><br />
<b><i>koju sam upio hlebom</i></b><br />
<b><i> mog mrkog trbuha. </i></b><br />
<br />
<b><i>Ti si so sa oteklih usana</i></b><br />
<b><i>koje smo oljuštili očnjacima</i></b><br />
<b><i>i prosuli po mojim bedrima</i></b><br />
<b><i> i tvojim dojkama. </i></b><br />
<br />
<b><i>Ti si najbeskonačnije,</i></b><br />
<b><i>najubitačnije nebo</i></b><br />
<b><i> kraj mog rumenog uha. </i></b><br />
<br />
<b><i>Najbesramnija devojka</i></b><br />
<b><i> koju sam sreo među ženama. </i></b><br />
<br />
<b><i>Najstidljivija žena</i></b><br />
<b><i> koju sam sreo među devojkama. </i></b><br />
<br />
<b><i>Kad ti izgovaram ime,</i></b><br />
<b><i>usta su mi puna krzna,</i></b><br />
<b><i>i tamjana,</i></b><br />
<b><i>i cveća,</i></b><br />
<b><i> i mesa. </i></b><br />
<br />
<b><i>U očima mi grme grčevi svetlosti.</i></b><br />
<b><i>U temenu se protežu</i></b><br />
<b><i> grobovi grbavi. </i></b><br />
<br />
<b><i>Kad ti izgovaram ime,</i></b><br />
<b><i>sav sam popljuvan,</i></b><br />
<b><i>i čist,</i></b><br />
<b><i>i mek,</i></b><br />
<b><i>i grešan,</i></b><br />
<b><i> i besan. </i></b><br />
<br />
<b><i> I polumrtav od ljubavi. </i></b><br />
<br />
<b><i>Vidiš koliko mi odjednom</i></b><br />
<b><i>razrokih zvezda</i></b><br />
<b><i>zoblje sa dlana,</i></b><br />
<b><i> zubima od zrele zobi. </i></b><br />
<br />
<b><i>Čuješ kako mi vinogradi</i></b><br />
<b><i>štucaju u džigerici,</i></b><br />
<b><i>i seme iz mesa</i></b><br />
<b><i> svetluca kao svitac pod čokoćem. </i></b><br />
<br />
<b><i>Naučio sam da uz tebe ričem,</i></b><br />
<b><i>i naričem,</i></b><br />
<b><i>i milujem,</i></b><br />
<b><i> i drobim. </i></b><br />
<br />
<b><i>Kad ti izgovaram ime,</i></b><br />
<b><i>sav sam ošamućen od sunca,</i></b><br />
<b><i>i bezbroj zamorenih reči</i></b><br />
<b><i> u ošurenom grlu mi klokoće. </i></b><br />
<br />
<b><i>Vidiš kako sam ti ovo srce</i></b><br />
<b><i>od riđeg cica</i></b><br />
<b><i>noktima zakovao</i></b><br />
<b><i> za obnaženi levi rever. </i></b><br />
<br />
<b><i>Pod pazuhom sam ti otkrio</i></b><br />
<b><i>toliko mnogo ptica</i></b><br />
<b><i>koliko nikad odjednom</i></b><br />
<b><i> nije video ovaj beskrilni sever. </i></b><br />
<br />
<b><i>Hoću da mi zenice pokipe</i></b><br />
<b><i> između tvojih trepavica. </i></b><br />
<br />
<b><i>Da budeš ravna od podavanja</i></b><br />
<b><i> i do kostiju prosta od prkosa. </i></b><br />
<br />
<b><i>Hoću da sva lica,</i></b><br />
<b><i>od mrtvačkih sanduka</i></b><br />
<b><i>do dečjih kolica,</i></b><br />
<b><i>imaju tvoje prve bore oko usana</i></b><br />
<b><i> i pege oko nosa. </i></b><br />
<br />
<b><i>Ovo ti se svetim</i></b><br />
<b><i>u ime svih onih koji su te želeli</i></b><br />
<b><i>po vozovima,</i></b><br />
<b><i>po šetalištima,</i></b><br />
<b><i>po bioskopima,</i></b><br />
<b><i> a nikad ih nisi dotakla. </i></b><br />
<br />
<b><i>Ovo sam se nagutao tvoje plave haljine</i></b><br />
<b><i> za sve preživele i nedoživele žeđi, </i></b><br />
<br />
<b><i>za sve što mi se u temenu klati</i></b><br />
<b><i> i u ramenima visi. </i></b><br />
<br />
<b><i>Ti si ono najlepše što sam uselio</i></b><br />
<b><i>u oči zelene od stakla,</i></b><br />
<b><i> u oči žute od gleđi. </i></b><br />
<br />
<b><i>Ti si sve ono jesi.</i></b><br />
<b><i> I sve ono što nisi. </i></b><br />
<br />
<b><i>Britvom ću morati</i></b><br />
<b><i>da te ljuštim sa sebe,</i></b><br />
<b><i> da te do krvi, kao krljušt, skidam. </i></b><br />
<br />
<b><i>Moraću da te otkidam</i></b><br />
<b><i>kao ljušturu školjke</i></b><br />
<b><i> uraslu u škrapu krečnu. </i></b><br />
<br />
<b><i>Jer video sam te svu.</i></b><br />
<b><i>Do stida.</i></b><br />
<b><i> I mnogo dublje od stida. </i></b><br />
<br />
<b><i>Jer video sam te večnu,</i></b><br />
<b><i>i isprljanu,</i></b><br />
<b><i> i mlečnu. </i></b><br />
<br />
<b><i>Zaboraviću ti usne na trbuhu,</i></b><br />
<b><i>kao beduin dve preklane kamile</i></b><br />
<b><i> u pustinji bez vode. </i></b><br />
<br />
<b><i>Sto vekova ću ostati ukopan korenjem</i></b><br />
<b><i>u bele peskovite bregove</i></b><br />
<b><i> tvog užarenog tla. </i></b><br />
<br />
<b><i>Sto vekova ću zbog tebe</i></b><br />
<b><i>noktima da se krstim</i></b><br />
<b><i> i kutnjacima molim. </i></b><br />
<br />
<b><i>Mesečinu ću kao ražanj</i></b><br />
<b><i> u grkljan da zabodem. </i></b><br />
<br />
<b><i>Sto vekova ću ovako da te volim,</i></b><br />
<b><i>užasno da te volim,</i></b><br />
<b><i> sav od paperja i sav od zla. </i></b><br />
<br />
<b><i> Beži zato dok možeš! </i></b><br />
<br />
<b><i>Ja sam već hiljadu suša</i></b><br />
<b><i> ovom krvlju nadojio. </i></b><br />
<br />
<b><i>Beži!</i></b><br />
<b><i>Ja sam već hiljadu potopa</i></b><br />
<b><i> ovim mesom potopio. </i></b><br />
<br />
<b><i> Ja sam Crvenkapa koja večera vukove. </i></b><br />
<br />
<b><i>Spasavaj se.</i></b><br />
<b><i>Silazim ti u utrobu kao noćna smena</i></b><br />
<b><i> u rudnik srebra. </i></b><br />
<br />
<b><i>Kad ti izgovaram ime,</i></b><br />
<b><i>ja sam i smešan i velik,</i></b><br />
<b><i>kao bog</i></b><br />
<b><i>koji se u jesen neizlečivo opio,</i></b><br />
<b><i>pa skita po vojničkim igrankama,</i></b><br />
<b><i>namiguje na ptice</i></b><br />
<b><i>i deli okolo svoja poslednja rebra.</i></b></blockquote></blockquote></blockquote></blockquote></blockquote></div>Ljubica Tatichttp://www.blogger.com/profile/04673761975971992634noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-1209321126790554991.post-19252681482637276622011-12-07T23:29:00.000+00:002011-12-07T23:29:12.484+00:00W. H. Auden "Funeral blues"<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on"><blockquote class="tr_bq"><blockquote class="tr_bq"><b><i>"Stop all the clocks "</i></b></blockquote></blockquote><blockquote class="tr_bq"><blockquote class="tr_bq">Stop all the clocks, cut off the telephone.<br />
Prevent the dog from barking with a juicy bone,<br />
Silence the pianos and with muffled drum<br />
Bring out the coffin, let the mourners come.<br />
<br />
Let aeroplanes circle moaning overhead<br />
Scribbling in the sky the message He is Dead,<br />
Put crepe bows round the white necks of the public doves,<br />
Let the traffic policemen wear black cotton gloves.<br />
<br />
He was my North, my South, my East and West,<br />
My working week and my Sunday rest<br />
My noon, my midnight, my talk, my song;<br />
I thought that love would last forever, I was wrong.<br />
<br />
The stars are not wanted now; put out every one,<br />
Pack up the moon and dismantle the sun.<br />
Pour away the ocean and sweep up the wood;<br />
For nothing now can ever come to any good.</blockquote></blockquote><br />
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><iframe allowfullscreen='allowfullscreen' webkitallowfullscreen='webkitallowfullscreen' mozallowfullscreen='mozallowfullscreen' width='320' height='266' src='https://www.youtube.com/embed/Veoxcceo0Ro?feature=player_embedded' frameborder='0'></iframe></div><br />
<br />
<blockquote class="tr_bq"><blockquote class="tr_bq"><i>Nek` svi satovi stanu i neka telefoni zaneme,<br />
I psima da ne laju dajte sočnu kost,<br />
Utišajte klavire i uz prigušeno dobovanje bubnja<br />
Iznesite kovčeg,nek ožalošćeni priđu..<br />
<br />
Nek avioni tugujući iznad naših glava </i> <i><br />
Ispišu preko neba poruku `On je Mrtav`.<br />
Stavite crne florove na bele vratove golubova,<br />
Nek saobraćajci svoje bele rukavice zamene crnim.<br />
<br />
Bio je moj Sever,moj Jug,moj Istok i Zapad.</i> <i><br />
Moja radna sedmica i nedeljni odmor,<br />
Moje podne,moja ponoć,moj govor,moja pesma;<br />
Mislih da je ljubav večna..prevarih se.<br />
<br />
Zvezde sada nisu poželjne;pogasite ih sve,</i> <i><br />
Spakujte Mesec,skinite Sunce; <br />
Izlijte okeane i posecite šume:<br />
Jer ništa od toga više nema svrhe...</i></blockquote></blockquote><br />
<br />
<br />
<br />
</div>Ljubica Tatichttp://www.blogger.com/profile/04673761975971992634noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-1209321126790554991.post-59606204867037832952011-11-16T21:39:00.000+00:002011-11-16T21:39:50.781+00:00Janet Fitch - White Oleander<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on"><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><br />
</div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><br />
</div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"> <img border="0" height="320" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiHyroi5UDlFcvRqeiiCdIRiszTPfoTrT8z99qUjEGJ1z4iEf03e2ZcbtX6Dbx6iWoYfEo0f0eSJm8LWFYFmPAFBODBAGP29wW4Eo2URP_rbN1fqyHNTXrUUnvlOCwbEZCiEpPyltUZqqA/s320/A_Distant_Figure_by_TheTragicTruth_Of_Me.jpg" width="213" /> </div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="http://browse.deviantart.com/photography/#/dp0ink">by_The Tragic truth Of Me</a></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"> </div><br />
<blockquote class="tr_bq">... Zamislila sam majku kao kraljicu Kristinu - hladnu i tuznu, ociju prikovanih za neki daleki horizont. Njen dom je bio tamo - medju krznima, palatama punim retkih bogatstava, medju kaminima toliko velikim da se u njima pece jelen, medju brodovima od svedskog javora.Dublje od svega plasila sam se od svega da ce ona jednog dana naci put do tog mesta i da se vise nikad vise nece vratiti.I zato sam uvek bdela kad bi majka izlazila po ovakvim nocima., ma koliko se kasno vratila kuci. Prosto sam morala da cujem njen kljuc u bravi, da ponovo osetim ljubicice u njenom parfemu.</blockquote><blockquote class="tr_bq"> I trudila sam se da neotezavam stvari - stoga joj nista nisam trazila, nisam je opterecivala svojim mislima. Videla sam da devojcice bucno zahtevaju novu odecu i zale se na veceru koju su im majke pripremile. Tad bi se uvek skamenila. Zar ne vide da vezuju svoje majke za zemlju? Zar se lanci ne stide svojih zatvorenika?</blockquote><blockquote class="tr_bq">No kako sam im samo zavidela kad bi majke sele pored njih na krevet i pitale ih o cemu razmisljaju.Moja majka nije imala ni trunke radoznalosti za mene. Cesto sam se pitala za sta me smatra - za psa koga moze da veze ispred prodavnice? Za papagaja na svom ramenu?</blockquote><blockquote class="tr_bq"> Nikad joj nisam rekla da bi volela da imam oca, da bi volela da idem u letnji kamp, da sam je se ponekad plasila. Bojala sam se da ce odleteti , a da cu ja ostati sama, na nekom mestu gde ima previse dece, previse mirisa, gde ce lepota i tisina i opojnost njenih lebdecih reci biti daleke koliko i Saturn ... </blockquote><br />
<br />
<br />
<br />
<br />
<br />
<br />
<br />
<br />
</div>Ljubica Tatichttp://www.blogger.com/profile/04673761975971992634noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-1209321126790554991.post-24106358496314448822011-10-30T16:23:00.000+00:002011-10-30T16:23:14.397+00:00Music background of the day Vol. 4<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on"><blockquote class="tr_bq"><blockquote class="tr_bq"><blockquote class="tr_bq"><blockquote class="tr_bq"><blockquote class="tr_bq"><b>The Black Keys - Lonely Boy</b></blockquote></blockquote></blockquote></blockquote></blockquote> Kao jagoda na slagu, ulepsa mi dan. Kao da je sunce sinulo.<br />
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><object width="320" height="266" class="BLOGGER-youtube-video" classid="clsid:D27CDB6E-AE6D-11cf-96B8-444553540000" codebase="http://download.macromedia.com/pub/shockwave/cabs/flash/swflash.cab#version=6,0,40,0" data-thumbnail-src="http://3.gvt0.com/vi/a_426RiwST8/0.jpg"><param name="movie" value="http://www.youtube.com/v/a_426RiwST8&fs=1&source=uds" /><param name="bgcolor" value="#FFFFFF" /><embed width="320" height="266" src="http://www.youtube.com/v/a_426RiwST8&fs=1&source=uds" type="application/x-shockwave-flash"></embed></object></div><br />
<blockquote class="tr_bq"><blockquote class="tr_bq"><blockquote class="tr_bq"><blockquote class="tr_bq"><i>Well I'm so above you <br />
And it's fine to see <br />
But I came to love you anyway <br />
So you tore my heart out <br />
And I don't mind bleeding <br />
Any old time to keep me waiting <br />
Waiting, waiting </i></blockquote></blockquote></blockquote></blockquote><blockquote class="tr_bq"><blockquote class="tr_bq"><blockquote class="tr_bq"><blockquote class="tr_bq"><i>Chorus: <br />
Oh, oh-oh I got a love that keeps me waiting <br />
Oh, oh-oh I got a love that keeps me waiting <br />
I'm a lonely boy <br />
I'm a lonely boy <br />
Oh, oh-oh I got a love that keeps me waiting </i></blockquote></blockquote></blockquote></blockquote><blockquote class="tr_bq"><blockquote class="tr_bq"><blockquote class="tr_bq"><blockquote class="tr_bq"><i>Well your mama kept you but your daddy left you <br />
And I should've done you just the same <br />
But I came to love you <br />
Any old time you keep me waiting <br />
Waiting, waiting </i></blockquote></blockquote></blockquote></blockquote><br />
</div>Ljubica Tatichttp://www.blogger.com/profile/04673761975971992634noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-1209321126790554991.post-6465361303926760022011-10-11T06:31:00.000+01:002011-10-11T06:31:03.260+01:00Naomi Klein "The Shock Doctrine" The Rise of Disaster Capitalism<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on"><blockquote> ... Ne tvdim da su svi oblici trzisnog sistema inherentno nasilni. Vise je nego moguce imati trzisno utemeljenu privredu koja ne iziskuje takvu brutalnost i ne zahteva takvu ideolosku cistotu. Slobodno trziste za robu siroke potrosnje moze koegzistirati s besplatnim zdravstvenim osiguranjem, drzavnim skolama i velikim segmentom privrede - poput nacionalne naftne kompanije - u vlasnistvu drzave. Podjednako je moguce zahtevati od korporacija da isplacuju pristojne zarade i postuju pravo radnika na sindikalno udruzivanje, a od vlade da oporezuje i preraspodeljuje bogatstvo kako bi se ublazile izrazite nejednakosti koje karakterisu korporativisticku drzavu. Trzista ne moraju biti fundamentalisticka.</blockquote><blockquote> Kejnz je posle velike depresije predlagao upravo ovu vrstu mesavine, zakonima regulisane privrede, revolucije u drzavnoj politici koja je stvorila Nju dil i slicne transformacije sirom sveta. Fridmanova (Milton Fridman) kontrarevolucija zapoceta je bas zato da bi, u jednoj zemlji za drugom, metodicno uklonila ovaj sistem kompromisa, ravnoteze izmedju izvrsne, zakonodavne i sudske vlasti. Sagledati u tom svetlu kapitalizam Chikaske skole uistinu ima necega zajednicko s ostalim opasnim ideologijama : prepoznatljivu teznju za nedostiznom cistotom, praznom tablicom na kojoj bi zapocela izgradnja preuredjenog uzornog drustva .</blockquote><blockquote>Ova teznja za bozanskom moci potpunog stvaranja jeste upravo razlog sto krize i katastrofe tako snazno privlace ideologe slobodnog trzista.Neapokalipticna stvarnost naprosto ne pretstavlja gostoljubivu sredinu za njihove ambicuje. Ono sto je tokom trideset pet godina animiralo Fridmanovu kontrarevoluciju jeste njena privucenost onoj vrsti slobode i mogucnosti kakva je dostupna samo u vremenima kataklizmickih promana - kad se ljudi, sa svojim tvdoglavim navikama i upornim zahtevima, silom uklanjaju s puta - trenuci kada demokratija deluje prakticno nemoguce.</blockquote><blockquote>Pristalice doktrine soka ubedjene su da samo veliki slom - poplava, rat, teroristicki napad - moze da generise onu vrstu prostranog , praznog platna za kojim zude. Upravo u tim trenucima slabosti,kada smo psiholoski labilni i fizicki otrgnutiiz svoje sredine, ovi slikari stvarnosti zavrcu rukave i bacaju se na prepravljanje sveta.</blockquote><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="http://www.naomiklein.org/main"><img border="0" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEg0KLaJWWCpHchPhaZH_UsbqD7KlI-rgkCY2AHsvp64srBrEHv5taAn9f6Au-albVb3AYP_y-4k9gzQmpm-G2WDCSmjFxyoG4t9I_aG3n3D3-PCVJ0B_zRpMDsKCZAEOPe6uIYR4eZyGiM/s1600/orange_paperback_sidebar.jpg" /></a></div><br />
<br />
<blockquote>Slicno, mada nesto radikalnije raspolozenje zahvatilo je svet u razvoju, najcesce pod imenom developmentalizma ili nacionalizma treceg sveta. Ekonomisti developmentalizma tvrdili su da ce njihove zemlje konacno pobeci iz zacaranog kruga siromastva samo ako se budu usmerile na unutrasnju industrijalizaciju umesto da se oslanjaju na izvoz prirodnih resursa, cije su se cene kretale silaznom putanjom, u Evropi i Severnoj Americi. Zagovarali su podvodjenje pod zakonsku regulativu ili cak nacionalizovanje naftne, mineralne i ostalih kljucnih industrija, kako bi znatan deo dobiti hranio proces razvoja pod upravom drzave.</blockquote><blockquote>Dolaskom 50-tih godina 20. veka developmentalisti poput Kenzijanaca i Socijaldemokrata u bogatim zemljama mogli su da se pohvale nizom zadivljujucih prica o uspehu. Najnaprednija laboratorija developmentalizma bio je juzni vrh Latinske Amerike poznat kao Juzna kupa: Cile, Argentina, Urugvaj i delovi Brazila. Epicentar je bila Ekonomska komisija UN-a za Latinsku Ameriku (UNECLA, United Nations Economic Commision For Latin America), s bazom u Santjagu, u Cileu, na cijem se celu od 1950 do 1963 nalazio ekonomista Raul Prebis. Prebis je obucavao timove ekonomista developmentalistickoj teoriji i spremao ih da rade kao politicki savetnici za vlade sirom kontinenta. Nacionalisticki politicari poput Huana Perona u Argentini svom silinom su sproveli svoje ideje u praksu , ulazuci drzavni novac u infrastrukturne projekte kao sto su autoputevi i celicane, dajuci lokalnim biznisima izdasne subvencije za izgradnju novih fabrika, proizvodeci ogromne kolicine automobila i ves-masina, i suzbijajuci uvoz strane robe s nepristupacno visokim tarifama.</blockquote><blockquote>Tokom ovog vrtoglavog perioda ekspanzije, Juzna kupa pocela je vise da lici na Evropu i Severnu Americu nego na ostatak Latinske Americe ili neke druge delove Treceg sveta. Radnici u novim fabrikama formirali su mocne sindikate koji su pregovorima izvojevali zarade ravnim onima u srednjij klasi, a njihova deca odlazila su da studiraju na novootvorenim drzavnim univerzitetima. Jaz koji je delio elitu iz polo-klubova u regionu i njegove seljacke mase postajao je sve uzi. Sredinom 50-tih godina 30. veka, Argentina je imala najbrojniju srednju klasu na kontinentu, a susedni Urugvaj stopu pismenosti od 95 %, kao i besplatnu zdravstvenu zastitu za sve gradjane. Developmentalizam je izvesno vreme bio tako zapanjujuce uspesan da je Juzna kupa Latinske Amerike postala mocan simbol za siromasne zemlje sveta: bio je to dokaz dapametna, prakticna politika, ukoliko se agresivno promenjuje, moze da potre klasnu podelu izmedju Prvog i Treceg sveta.</blockquote><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhrOkHJYzOhjnfh12t8oGEOX8YABXGxz7H6ScXqC5oFGmjElT-NGe94ImCZd_7Wa-0fqawZW9DjI86D9DdWpuxcGjzBF3SnLCGDcWoHmvKxcDDUJLQ1wrgrzPUVOiWfKoHCd6jjb0I10tc/s1600/nemanja.gagic_argentina.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="287" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhrOkHJYzOhjnfh12t8oGEOX8YABXGxz7H6ScXqC5oFGmjElT-NGe94ImCZd_7Wa-0fqawZW9DjI86D9DdWpuxcGjzBF3SnLCGDcWoHmvKxcDDUJLQ1wrgrzPUVOiWfKoHCd6jjb0I10tc/s320/nemanja.gagic_argentina.jpg" width="320" /></a></div><br />
<blockquote>Taj silni uspeh centalno planirane privrede - na kejnzijanskom severu i developmentalistickom jugu - znacio je crne dane za Odsek za Ekonomiju Univerziteta u Cikagu. Antirivale cikagovaca s Harvarda, Jejla i Oksforda angazovali su predcednici i premijeri da bi im pomogli da ukrote zver tzista: skoro niko nije bio zainteresovan za Fridmanove smele ideje - da ga pusti da divlja pomamnije nego ikada. Postojala je, medjutim, nekolicina ljudi koje su jos uvek izuzetno interesovale ideje Cikaske skole - nekolicina, ali mocna.</blockquote><blockquote>Za glave americkih multinacionalnih korporacija, u stalnoj borbi sa izrazito manje gostoljubivim svetom u razvoju i jacim, zahtevnijim sindikatima kod kuce, posleratne godine napretka bile su uznemiravajuce.Privreda se naglo razvijala, stvaralo se enormno bogatstvo, ali vlasnici i deonicari bili su primorani da preraspodele veliki deo tog bogatstva kroz korporativne poreze i radnicke zarade. Svima je islo dobro, ali s' povratkom pravila iz vremena pre Nju dila nekolicini ljudi islo bi i daleko bolje. </blockquote><br />
<blockquote>Naposletku sve se vratilo na Fridmanovu upornu poruku: za sve je kriv Nju dil. Tada je mnogo zemalja "ukljucujuci i moju, skrenulo na pogresan kolosek". Da bi vratio vlade na pravi kolosek, Fridman je u svojoj prvoj popularnoj knjizi "Kapitalizam i sloboda" izlozio ono sto ce postati pravilnik o globalnom slobodnom trzistu, a u SAD-u formirati privrednu agendu neokonzervativnog pokreta.</blockquote><blockquote>Prvo,vlade moraju ukloniti sva pravilai regulative koje stoje na putu akumulaciji profita. Drugo, trebalo bi da rasprodaju svu imovinu koju posediju, kako bi korporacije mogle da posluju sa profitom. I trece, trebalo bi da dramaticno srezu finansiranje socijalnih programa. Unutar ove trodelne formule o dergulaciji, privatizaciji i smanjenju troskova, Fridman je izneo mnostvo detalja. Porezi, tamo gde moraju da postoje , trebalo bi da budu niski, a bogate i siromasne trebalo bi oporezovati po istoj pausalnoj stopi, Korporacije bi trebalo da imaju slobodu da prodaju svoje proizvode svuda u svetu, a vlade ne bi trebalo da ulazu napore da zastite lokalnu industriju ili lokalno vlasnistvo. Sve cene, ukljucujuci i cene rada, trebalo bi da odredjuje trziste. Minimalna zarada ne bi trebalo da postoji. Fridman je privatizacijom obuhvatio zravstvenu zastitu, postu, obrazovanje, penzije pa cak i nacionalne parkove. Ukratko i sasvim neuvijeno, pozivao je na krsenje Nju dila - tog nezgodnog primirja izmedju drzave, korporacija i radne snage koje je sprecilo izbijanje opste narodne pobune posle Velike depresije. Svaku zastitu koju su radnici uspeli da dobiju, sve mere koje je drzava obezbedila da bi ublazila ostrinu trzista, kontra revoluciju Cikaske skole sada je zelela da ukine i vrati cituaciju na staro.</blockquote><blockquote>A zelela je i vise od toga - da eksplatise ono sto su radnici i vlade izgradili tokom visedecenijskih groznicavih javnih radova. Imovina koju je Fridman terao vladu da proda predstavljala je krajnji proizvod visegodisnjeg ulaganja drzavnog novca i znanja koji su ih izgradili i ucinili dragocenim. Sto se Fridmana ticalo, sve ovo zajednicko bogatstvo trebalo je da predje u privatne ruke iz principa. </blockquote><br />
<br />
<br />
<br />
<br />
<br />
<br />
<br />
<br />
<br />
<br />
<br />
<br />
<blockquote></blockquote> <br />
<br />
</div>Ljubica Tatichttp://www.blogger.com/profile/04673761975971992634noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-1209321126790554991.post-67561349445364547282011-09-18T18:16:00.000+01:002011-09-18T18:16:56.737+01:00Bajron<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on"><blockquote><blockquote><blockquote><blockquote><blockquote>She Walks in Beauty<br />
<br />
She walks in beauty, like the night<br />
Of cloudless climes and starry skies;<br />
And all that's best of dark and bright<br />
Meet in her aspect and her eyes:<br />
Thus mellow'd to that tender light<br />
Which heaven to gaudy day denies.<br />
<br />
One shade the more, one ray the less,<br />
Had half impair'd the nameless grace<br />
Which waves in every raven tress,<br />
Or softly lightens o'er her face;<br />
Where thoughts serenely sweet express<br />
How pure, how dear their dwelling-place.<br />
<br />
And on that cheek, and o'er that brow,<br />
So soft, so calm, yet eloquent,<br />
The smiles that win, the tints that glow,<br />
But tell of days in goodness spent,<br />
A mind at peace with all below,<br />
A heart whose love is innocent!</blockquote></blockquote></blockquote></blockquote></blockquote><br />
<table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto; text-align: center;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><a href="http://www.blogger.com/goog_167998933"><img border="0" height="309" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEioB9ffObmdeH2FphuG-Ivvhh_nE1ry40CpZnKKeYK5gbBImx1k0nIxYKojUWqHxWhjYtf93PGir60Awe1YlVveJSzWGHdYjIJhnnwQtBXrXCOK-ACbNhRxOMV1yyikwK4IAb688Wjv_2g/s320/_______by_vvola-d3l592k.jpg" width="320" /></a></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;"><a href="http://browse.deviantart.com/?qh=&section=&global=1&q=vvola#/d3l592k">by vvola</a></td></tr>
</tbody></table><br />
<br />
<blockquote><blockquote><blockquote><blockquote><blockquote>GLE, IDE LEPA KAO NOC<br />
<br />
Gle, ide lepa kao noc kraja<br />
Zvezdanog neba, vedrih klima,<br />
Sve najlepše od mraka i sjaja<br />
U liku svom i oku ima,<br />
Umekšanom svetlom raja,<br />
Što od neba ga dan ne prima.<br />
<br />
Tek sena jaca, manja zraka-<br />
I slabi slast neiskazana<br />
U valu njenih uvojaka,<br />
Il' blaga svetlost, licu dana,<br />
Gde kaže slatka misao svaka<br />
Svu draž, cistocu svoga stana.<br />
<br />
S tog obraza i cela nežna<br />
-Što tiho je, a rec ne gubi-<br />
Smešci zbore i boja nežna,<br />
Da njenu prošlost blagost rubi,<br />
Da ne zna duh njen zemnih cežnja,<br />
A srce njeno cisto ljubi. <br />
<br />
Lord Dzordz Gordon Bajron</blockquote></blockquote></blockquote></blockquote></blockquote></div>Ljubica Tatichttp://www.blogger.com/profile/04673761975971992634noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-1209321126790554991.post-9888158225655193382011-09-02T15:55:00.001+01:002011-12-18T09:57:47.668+00:00Music background of the day Vol. 3<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on"><blockquote><blockquote><blockquote><blockquote><blockquote><b>Tom Waits - Way Down In The Hole</b></blockquote></blockquote></blockquote></blockquote></blockquote><br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><iframe allowfullscreen='allowfullscreen' webkitallowfullscreen='webkitallowfullscreen' mozallowfullscreen='mozallowfullscreen' width='320' height='266' src='https://www.youtube.com/embed/1ymBaAsSqDE?feature=player_embedded' frameborder='0'></iframe></div><br />
<blockquote><blockquote><blockquote><blockquote><blockquote><i>When you walk through the garden<br />
you gotta watch your back<br />
well I beg your pardon<br />
walk the straight and narrow track<br />
if you walk with Jesus<br />
he's gonna save your soul<br />
you gotta keep the devil<br />
way down in the hole<br />
he's got the fire and the fury<br />
at his command<br />
well you don't have to worry<br />
if you hold on to Jesus hand<br />
we'll all be safe from Satan<br />
when the thunder rolls<br />
just gotta help me keep the devil<br />
way down in the hole<br />
All the angels sing about Jesus' mighty sword<br />
and they'll shield you with their wings<br />
and keep you close to the lord<br />
don't pay heed to temptation<br />
for his hands are so cold<br />
you gotta help me keep the devil<br />
way down in the hole</i></blockquote></blockquote></blockquote></blockquote></blockquote></div>Ljubica Tatichttp://www.blogger.com/profile/04673761975971992634noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-1209321126790554991.post-56083706986345003362011-08-20T19:08:00.000+01:002011-08-20T19:08:09.761+01:00Music background of the day Vol. 2<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on"><blockquote><blockquote><blockquote><blockquote><blockquote><blockquote></blockquote></blockquote></blockquote></blockquote></blockquote></blockquote><blockquote><blockquote><blockquote><blockquote><blockquote><blockquote>Feist - Strangers</blockquote></blockquote></blockquote></blockquote></blockquote></blockquote><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><iframe allowfullscreen='allowfullscreen' webkitallowfullscreen='webkitallowfullscreen' mozallowfullscreen='mozallowfullscreen' width='320' height='266' src='https://www.youtube.com/embed/nsq2uZVm4So?feature=player_embedded' frameborder='0'></iframe></div><div class="verse"><br />
</div><blockquote><blockquote><blockquote><blockquote><div class="verse"><i>where you're going i don't mind</i></div><div class="verse"><i>Well i killed my world and i killed my time</i></div><div class="verse"><i>Where do i go what do i see?</i></div><div class="verse"><i>I see many people looking out for me</i></div><div class="verse"><br />
</div><div class="verse"><i>Where you're going i don't mind</i></div><div class="verse"><i>If i live too long i'm afraid i'll die</i></div><div class="verse"><i>So i will follow you wherever you go</i></div><div class="verse"><i>If your offered hand still open to me</i></div><div class="verse"><br />
</div><div class="verse"><i>Strangers on this road we are on</i></div><div class="verse"><i>We're not two we're one</i></div><div class="verse"><br />
</div><div class="verse"><i>So you've been where i've just come</i></div><div class="verse"><br />
</div><div class="verse"><i>From a land that bring the losers on</i></div><div class="verse"><i>And we will share this road we walk</i></div><div class="verse"><i>And mind our mouths and beware our talk</i></div><div class="verse"><br />
</div><div class="verse"><i>'til peace we find tell you what i'll do</i></div><div class="verse"><i>All the things i own i will share with you</i></div><div class="verse"><i>If i feel tomorrow like i feel today</i></div><div class="verse"><i>And we'll take what we want and give the rest away</i></div><div class="verse"><br />
</div><div class="verse"><i>Strangers on this road we are on</i></div><div class="verse"><i>But we are not two we're one</i></div><div class="verse"><i>Strangers on this road we are on</i></div><div class="verse"><i>But we are not two we're one</i></div></blockquote></blockquote></blockquote></blockquote></div>Ljubica Tatichttp://www.blogger.com/profile/04673761975971992634noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-1209321126790554991.post-84693522476543021082011-08-18T23:01:00.000+01:002011-08-18T23:01:28.031+01:00Pol Oster "Bruklinska revija ludosti"<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on"><blockquote><blockquote><blockquote>... Citanje je bio moj beg i moja uteha, moje pribeziste, moja simulacija izbora : citanje iz cistog zadovoljstva, zbog prelepog mira koji te okruzuje dok slusas treperenje piscevih reci u svojoj glavi ...</blockquote></blockquote></blockquote><br />
<table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto; text-align: center;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><a href="http://www.blogger.com/goog_1587095924" imageanchor="1" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" height="217" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiOFOd79HgcE_I6Jdcam-yXx_DkRzURHw0EJFTunrsCLpnAs92m0tIA5BaQiF0qzApSDisSDsXreti8hu4_Pt0KbO8VCZAKf7T1MFxUwYnpgxVCfveoqyA8tj6pBXM2-RzIEUGXcnQLNNQ/s320/given_up_my_all_dreams_by_som_0488-d46z0sq.jpg" width="320" /></a></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;"><a href="http://browse.deviantart.com/photography/conceptual/?order=13&offset=48#/d46z0sq">Given up my all dreams by Som-0488</a></td><td class="tr-caption" style="text-align: center;"><a href="http://browse.deviantart.com/photography/conceptual/?order=13&offset=48#/d46z0sq"><br />
</a></td></tr>
</tbody></table><br />
<blockquote><blockquote><blockquote>... Kad god hoces ja cu odabrati lukavog pokvarenjaka umesto poboznog cmizdravca. On mozda nece svaki put postovati pravila, ali barem ima duha. A kad pronadjes coveka koji ima duha, za ovaj svet jos uvek ima nade ... </blockquote></blockquote></blockquote></div>Ljubica Tatichttp://www.blogger.com/profile/04673761975971992634noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-1209321126790554991.post-25075135866620185542011-08-14T10:12:00.001+01:002011-08-14T10:13:36.538+01:00John Lydon Rotten "Zabranjeno za irce, crnce i pse"<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on"> Odlomci:<br />
<br />
... ispostavilo se da sam tada napisao pregrst pesama za svoju sledecu grupu PUBLIC IMAGE LIMITED (PIL). Ali Pistolse nisam uspeo da zainteresujem. Oni su zeleli da se vrate sviranju onih uvrnutih pesmica u fazonu benda HU. Pesme o religiji potpuno su ih izvodile iz takta.<br />
"Ne mozes to da pevas! Uhapsice te!"<br />
Pa i nadao sam se da hoce, jebote. U tome je i bio citav stos ...<br />
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><iframe allowfullscreen='allowfullscreen' webkitallowfullscreen='webkitallowfullscreen' mozallowfullscreen='mozallowfullscreen' width='320' height='266' src='https://www.youtube.com/embed/dtUH2YSFlVU?feature=player_embedded' frameborder='0'></iframe></div><br />
<br />
<blockquote><blockquote><blockquote><blockquote><blockquote><blockquote><i>God save the queen<br />
The fascist regime<br />
They made you a moron<br />
Potential H-bomb<br />
<br />
God save the queen</i> <i><br />
She ain't no human being<br />
There is no future<br />
In England's dreaming<br />
<br />
Don't be told what you want</i> <i><br />
Don't be told what you need<br />
There's no future, no future,<br />
No future for you<br />
<br />
God save the queen</i> <i><br />
We mean it man<br />
We love our queen<br />
God saves<br />
<br />
God save the queen</i> <i><br />
'Cause tourists are money<br />
And our figurehead<br />
Is not what she seems<br />
<br />
Oh God save history</i> <i><br />
God save your mad parade<br />
Oh Lord God have mercy<br />
All crimes are paid<br />
<br />
When there's no future</i> <i><br />
How can there be sin<br />
We're the flowers in the dustbin<br />
We're the poison in your human machine<br />
We're the future, your future<br />
<br />
God save the queen</i> <i><br />
We mean it man<br />
We love our queen<br />
God saves<br />
<br />
God save the queen</i> <i><br />
We mean it man<br />
And there is no future<br />
In England's dreaming</i><i><br />
No future, no future,</i> <i><br />
No future for you<br />
No future, no future<br />
For you</i></blockquote></blockquote></blockquote></blockquote></blockquote></blockquote><br />
<br />
... U Sex Pistolsima nije bilo drugog nasilja sem gneva. Niceg drugog. Nismo bili nasilni ljudi. Na nasim svirkama niko nije poginuo. U vezi sa Sex Pistolsima najvise me je ljutilo to sto nam se publika pojavljuje u istovetnoj pankerskoj odeci. To je zaista bilo u suprotnosti sa sustinom. I nije bilo teorije da preko toga predjem, jer je pokazivalo nedostatak individualnosti i razumevanja toga sto radimo. Uniformisanost nije bila nasa prica ...<br />
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgmzci8xhk_q9tlsD0iJOb1Pa01yN5esjcvhFV39a4lc1RL8U3nz3x3_8ZhSI8denO03jvSlYU7o0k0uqVfd-A_E67S_RoshXsqnuuLjtfJHynN5yECQTqvejamC1hrlM8d4sQrcE8QVF4/s1600/1.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="135" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgmzci8xhk_q9tlsD0iJOb1Pa01yN5esjcvhFV39a4lc1RL8U3nz3x3_8ZhSI8denO03jvSlYU7o0k0uqVfd-A_E67S_RoshXsqnuuLjtfJHynN5yECQTqvejamC1hrlM8d4sQrcE8QVF4/s320/1.jpg" width="320" /></a></div><br />
<br />
... Haos je bio moja filozofija. O,da. nemoj imati nikakva pravila. Ako ljudi oko tebe pocnu da dizu zidove, oslobodi se i radi nesto drugo. Nikada, nikada ne treba biti potpuno shvacen. To je poput poljupca smrti, zar ne? To je tacka.<br />
Mislim da tacku ne bi trebalo stavljati cak ni na misli. Misli se menjaju ...<br />
<br />
-------<br />
<br />
... Cak i kao decak, voleo sam da imam nesto da radim i uzivao u snaznom osecaju odgovornosti. Sto sam vise odgovornosti imao, vise sam uzivao.Sto je ozbiljniji problem bio, vise bi mu se posvetio.Nikad me nisu privlacila lagana zaduzenja. Uvek sam vise voleo svakodnevnicu na ivici propasti .<br />
Tako to izgleda kada trojicu mladje brace pokusavas da odvedes u skolu - posebno kada se oni neprestano trude da tamo ne stignu. Veoma cesto bio sam jedini koji bi se pojavio ...<br />
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEirswRlA7_t8cyCkSmbv90qYMEILq2F55s75pRtFNbVr1dZC9W_xqY3Ka9acoDJ8t8XSlgIZRxwbFG_xlDmxZZAdKUq5_jHWFkwaVM-zlUOT_rmQXNCvD4GOoDMLHfdMX4jSMwKPbl2QIg/s1600/Johnny+Rotten+02.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEirswRlA7_t8cyCkSmbv90qYMEILq2F55s75pRtFNbVr1dZC9W_xqY3Ka9acoDJ8t8XSlgIZRxwbFG_xlDmxZZAdKUq5_jHWFkwaVM-zlUOT_rmQXNCvD4GOoDMLHfdMX4jSMwKPbl2QIg/s1600/Johnny+Rotten+02.jpg" /></a></div><br />
<br />
<br />
... Mama je bila potpuno druga prica.Obozavala je muziku koju sam kupovao.Neposredno pre nego sto bi otisla od kuce, uvek bi se popela u moju sobu i upitala sa svojim upadljivim irskim naglaskom " Sta si u poslednje vreme kupio sine? Malocas zacuh buku koja mi se prilicno svidela."<br />
" Ne, mama, siguran sam da ti se ovo nece svideti. To je prvi album Horvinda" Ona bi sedela, slusala i upijala muziku. Bila je nepatvoreno odusevljena. Obozavala je FUN HOUSE od STOOGES.Bilo je tesko truditi se da budes buntovan u svojoj sobi kad ti tu sedi mama i slusa FUN HOUSE.<br />
O, ne! Izbavite me sto pre iz ove sasave porodice ...<br />
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><iframe allowfullscreen='allowfullscreen' webkitallowfullscreen='webkitallowfullscreen' mozallowfullscreen='mozallowfullscreen' width='320' height='266' src='https://www.youtube.com/embed/8bX275Crxxc?feature=player_embedded' frameborder='0'></iframe></div><br />
<br />
... Sebe ubrajam u radnicku klasu. Mi smo lenje, beskorisne, krajnje neodgovorne bitange . Ne prihvatamo odgovornost za sopstveni zivot i zato ce nas vecito ugnjetavati. Cini se da u tome nekako izopaceno uzivamo. Kao radnicka klasa, vole da nam govore sta da radimo, da nas vode kao ovce u klanicu. Gadi mi se britanski sistem javnog skolovanja. Kako se neko usudjuje da ima bolje obrazovanje od mene samo zato sto mu roditelji imaju novac! To je podlo. Govore o tom osecanju nadmocnosti, i zaista ga imaju. Kada zavrse skolu, vise klase imaju sve prave veze, i onda izrabljuju narod dok im prijatelji pomazu.To nikad necete sresti u radnickoj klasi. Ako si radnicka klasa i iole u necemu dozivis uspeh, tvoji prvi susedi ili najbolji prijatelji istog trenutka okrecu ti ledja i zamrze te. "Vise ne pripadas radnickoj klasi" ...<br />
<br />
-------<br />
<br />
... Veci deo mog ranog zivota bilo me je maltene nemoguce voleti.Cak ni roditeljima nisam dozvoljavao da mi pridju. Jos otkad sam bio veoma malo uvek sam mislio: "Skini mi se ,ne diraj me, ostavi me na miru- ja mazim samog sebe. "<br />
Kao malisan nisam nikad vristao. Zato se moja majka zaprepastila kada je prvi put cula Sex Pistolse. Nikad nije videla tu moju stranu. Bio sam miran kao bubica. Verovatno je mislila da je odgojila ludaka, a ja sam to njeno misljenje potvrdio.<br />
Uvek sam odrzavao odredjenu distancu. Osecam se bezbednije kada ljudi ne pokusavaju da me scepaju. S mojom zenom Norom je drugacije, ali je cak i za to bilo potrebno mnogo vremena ...<br />
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEh-XFCiQOrHFEc1mZgVgPb728su3UHLRV-RTGC9nXuq7I8PaDJ9qTj3uiCC05tdvGGHs9mgJKTuF9Y070N3gZZlAtmEkh-gvOiPNJZJaQfnhZBEPYZWi6R7xeEpj5-OrzVxpWbTCagomMg/s1600/johnny-rotten-lydon.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="241" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEh-XFCiQOrHFEc1mZgVgPb728su3UHLRV-RTGC9nXuq7I8PaDJ9qTj3uiCC05tdvGGHs9mgJKTuF9Y070N3gZZlAtmEkh-gvOiPNJZJaQfnhZBEPYZWi6R7xeEpj5-OrzVxpWbTCagomMg/s320/johnny-rotten-lydon.jpg" width="320" /></a></div><br />
<br />
<br />
... U drzavnoj skoli, moji pajtasi i ja poceli smo da negujemo svoj rani pank izgled, sto su Malkom Meklaren i ostali zpravo prokljuvili tek kasnije. Oni ni sa cim nisu mogli da se povezu.Mislim da ih je upravo to toliko zainteresovalo.<br />
U drazvnoj skoli sam upoznao Sida. Sid je bio pravi drkadzija. Sprijateljili smo se dve - tri nedelje posto sam se upisao.<br />
Zvao sam ga Sid , po svom kucnom ljubimcu, najmeksem i najdlakavijem stvorenjcetu na svetu, blentavom belom hrcku koji je ziveo u kavezu na uglu stola u dnevnoj sobi mojih roditelja.<br />
Jednog dana Sid hrcak trckarao je po svom tocku u svom kavezu, a majka ga je izvadila i prigrlila. U sobu je usao otac i isprva pomislio da je pacov. Kada mu je spustila Sida na saku, hrcak je oca ujeo za dlan. On ga je zafrljecio na pod. Posle toga, Sida hrcka zvali smo Vicious ( opaki )<br />
Sidovo pravo ime bilo je Sajmon Rici ili Dzon Beverli - cak ni on nije bio siguran koje je od ta dva. Sve je zavisilo od trenutnog cefa njegove majke.Ona je bila obicna hipi majka. Sid je bio potpuno blesav klinac s frizurom dejvida Bouvija, na vrhu obojenom u crveno.Otac mu je bio pripadnik Grenadirske garde ili nesto slicno. Kakav pis ! Kada bi kraljica majka samo znala kakvi su potomci njenih vojnika ... <br />
<br />
<br />
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhW-2E5xahNjNJHHRc7HT_RfrbVVCjffO2QHoHbi1PiQorLuXeMhY0pnWgp-FVRBV2O7b8gFtELj31y3vTWJjL69Trymq-A1nKKiuzvlKWy6uzDXwe-2UXBVhyphenhyphenGDf7nEcpCJL8B4GFAVUY/s1600/sex_pistols_1.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="240" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhW-2E5xahNjNJHHRc7HT_RfrbVVCjffO2QHoHbi1PiQorLuXeMhY0pnWgp-FVRBV2O7b8gFtELj31y3vTWJjL69Trymq-A1nKKiuzvlKWy6uzDXwe-2UXBVhyphenhyphenGDf7nEcpCJL8B4GFAVUY/s320/sex_pistols_1.jpg" width="320" /></a></div><br />
<br />
... Na samom pocetku, ustanovio sam da citava stvar nece imati mnogo smisla ako tu ne budu bili Stiv i Pol. Ne bi to zeleo da radim ni sa kim drugim. Kao sto rekoh, bilo je to kud puklo da puklo. Nisam se osecao kao frontmen. Zapravo vise sam se osecao kao neko u pozadini. I dalje sam se trudio da oblikujem sebe na bini.Kada ne znas ko si, treba mnogo da stignes do tacke kada mozes da padnes u vatru pred drugim ljudima. Bio sam prevazisao svoju stidljivost. Sledeci korak je bio neuspeh. Neuspeha se plasim kao djavo krsta. <br />
Znam prema ljudima biti krajnje neprijatan. Voleti me nije nimalo lako. A i zasto bi to nekome olaksavao?<br />
Imam obicaj da iskusavam ljude. Tako otkrivam ko su i kakve su im namere. Ne volim ljude koji uzimaju stvari zdravo za gotovo. Da je prikljuciti se Sex Pistolsima bilo lako, verovatno me to ne bi previse zanimalo. Ali nije bilo lako. Bilo je veoma tesko. <span id="goog_1953759458"></span><span id="goog_1953759459"></span>Dao sam sve od sebe da me omrznu. A onda je vredelo potruditi se.<br />
Malkom ih je ubedio da sam pravi covek za ulogu, iako su jos bili donekle sumljicavi ... <br />
<br />
<br />
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><iframe allowfullscreen='allowfullscreen' webkitallowfullscreen='webkitallowfullscreen' mozallowfullscreen='mozallowfullscreen' width='320' height='266' src='https://www.youtube.com/embed/NXe9jWNyeK0?feature=player_embedded' frameborder='0'></iframe></div><br />
<blockquote><blockquote><blockquote><blockquote><blockquote><i>Right! NOW! ha ha ha ha ha<br />
<br />
I am an anti-christ </i> <i><br />
I am an anarchist<br />
Don't know what I want but <br />
I know how to get it<br />
I wanna destroy the passer by cos I<br />
<br />
I wanna BE anarchy!</i> <i><br />
No dogs body!<br />
<br />
Anarchy for the U.K it's coming sometime and maybe</i> <i><br />
I give a wrong time stop a traffic line<br />
your future dream is a shopping scheme <br />
<br />
cos I, I wanna BE anarchy!</i> <i><br />
In the city<br />
<br />
How many ways to get what you want</i> <i><br />
I use the best I use the rest<br />
I use the enemy<br />
I use anarchy cos I<br />
<br />
I wanna BE anarchy!</i> <i><br />
THE ONLY WAY TO BE!<br />
<br />
Is this the M.P.L.A</i> <i><br />
Or is this the U.D.A<br />
Or is this the I.R.A<br />
I thought it was the U.K or just<br />
another country<br />
another council tenancy<br />
<br />
I wanna be anarchy</i> <i><br />
and I wanna be anarchy<br />
Know what I mean<br />
And I wanna be anarchist!<br />
Get PISSED DESTROY !</i></blockquote></blockquote></blockquote></blockquote><i><br />
</i><br />
<i><br />
</i><br />
<i><br />
</i></blockquote><br />
<br />
<br />
<br />
<br />
<br />
</div>Ljubica Tatichttp://www.blogger.com/profile/04673761975971992634noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-1209321126790554991.post-23828454123274300522011-08-09T18:38:00.001+01:002011-08-09T18:44:10.253+01:00Music background of the day Vol. 1<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on"><br />
<blockquote><blockquote><blockquote><blockquote><blockquote><blockquote><span class="large">Archive - Fuck you </span></blockquote></blockquote></blockquote></blockquote></blockquote></blockquote><br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><iframe allowfullscreen='allowfullscreen' webkitallowfullscreen='webkitallowfullscreen' mozallowfullscreen='mozallowfullscreen' width='320' height='266' src='https://www.youtube.com/embed/A4gBzUwo6Iw?feature=player_embedded' frameborder='0'></iframe></div><div style="text-align: justify;"><br />
</div><blockquote><blockquote><blockquote><blockquote><i>There's a look on your face I would like to knock out</i><br />
<i>See the sin in your grin and the shape of your mouth</i><br />
<i>All I want is to see you in terrible pain</i><br />
<i>Though we won’t ever meet I remember your name</i><br />
<i><br />
</i><br />
<i>Can't believe you were once just like anyone else</i><br />
<i>then you grew and became like the devil himself</i><br />
<i>Pray to God I think of a nice thing to say</i><br />
<i>But I don't think I can so fuck you anyway</i><br />
<i><br />
</i><br />
<i>You`re a scum, you`re a scum and I hope that you know</i><br />
<i>That the cracks in your smile are beginning to show</i><br />
<i>Now the world needs to see that it's time you should go</i><br />
<i>There's no light in your eyes and your brain is too slow</i><br />
<i><br />
</i><br />
<i>Can't believe you were once just like anyone else</i><br />
<i>then you grew and became like the devil himself</i><br />
<i>Pray to God I can think of a nice thing to say</i><br />
<i>But I don't think I can so fuck you anyway</i><br />
<i><br />
</i><br />
<i>Bet you sleep like a child with your thumb in your mouth</i><br />
<i>I could creep up beside put a gun in your mouth</i><br />
<i>makes me sick when I hear all the shit that you say</i><br />
<i>so much crap coming out it must take you all day</i><br />
<i><br />
</i><br />
<i>There's a space kept in hell with your name on the seat</i><br />
<i>With a spike in the chair just to make it complete</i><br />
<i>When you look at yourself do you see what I see</i><br />
<i>If you do why the fuck are you looking at me</i><br />
<i><br />
</i><br />
<i>There’s a time for us all and I think yours has been</i><br />
<i>Can you please hurry up cos I find you obscene</i><br />
<i>We can’t wait for the day that you’re never around</i><br />
<i>When that face isn’t here and you rot underground</i><br />
<i><br />
</i><br />
<i>Can’t believe you were once just like anyone else</i><br />
<i>Then you grew and became like the devil himself</i><br />
<i>Pray to god I can think of a nice thing to say </i><br />
<i>But I don’t think I can so fuck you anyway </i><br />
<i><br />
</i><br />
<i>So fuck you anyway </i></blockquote></blockquote></blockquote></blockquote><blockquote><blockquote><blockquote><div style="text-align: justify;"><br />
</div></blockquote></blockquote></blockquote></div>Ljubica Tatichttp://www.blogger.com/profile/04673761975971992634noreply@blogger.com0