уторак, 24. јануар 2012.

Izabela Aljende "Afrodita - priče, recepti i drugi afrodizijaci"


GOLUBOVI GLASNICI LJUBAVI

Uhvatite dva goluba i nemilosrdno im zavrnete šije.Pre nego što se ukoče, a vas počne da grize savest, ubacite ih u ključalu vodu tri minuta, izvadite ih ,dok su jos topli očerupajte im perje.Oprljite ih na plinskoj vatri da biste spalili preostalo perje. Odstranite noge, glavu i izvadite iznutrice kroz rez na trbuhu. Namazite ih puterom, limunom, solju i dosta bibera i ostavite da se odmaraju snom mrtvih pravednika dvadeset četiri sata. Ubodite karanfilić u čen belog luka a njega u mladi luk, koji ćete obmotati komadom slanine. (Ponovite proces, jer su vam potrebna dva punjenja). Tako pripremljeni luk ubacite u ptice i zatvorite otvor čačkalicama. Golube prelijte časom dobrog konjaka (toplog) i zapalite ga. Kada se plamen ugasi, pecite golubove pola sata u vrućoj rerni, polivajući ih likerom i puterom rastopljenom po želji. Poslužiti ih slatkim krompirom i hladnim šargarepama.

by spiritshade





Predlažem vam da kupite već mrtve i očerupane ptice. Pre mnogo godina, postojao je kokošinjac u dnu dvorišta kuće mog dede, neobična ideja koju ne preporučujem. Kad je preminula stara kuvarica, zadužena za hranjenje i ubijanje ptica, kokoške su umirale od starosti, jer niko nije hteo da se prihvati okrutne odgovornosti da kuva bića za koje je intimno vezan.Kad je kokošinjac prestao da se održava i miris privukao policiju, jedan bliski porodični prijatelj ponudio je da ih masakrira. Bio je to krupan i tamnoput čovek, s vratom kao u gladijatora i velikm radničkim rukama, koji je godinama živeo u nekoj neobičnoj verskoj sekti, gde su mu, kako se govorkalo, isprali moyak i srce, i zauvek mu oduzeli ljudske emocije. Taj čovek je ušao u košinjac toreadorskim korakom i bacio podrugljiv pogled na sanjive kokoške, raspoređene u nepromenjivom krugu u kojem su provodile svoje monotone živote. Ne znam sta je video u njihovim pogledima. Izleteo je napolje, ovog puta kao klizač na ledu, i zatražio novinarski papir i lepak. Sledećih sat vremena je pravio papirne fišeke da bi kokoškama prekrio glave, kako ne bi morale da gledaju sistematsko ubijanje svojih prijateljica dok budu čekale svoj red. Kad su svim pticama propisno pokrivene, izabrao je prvu nasumice i stavio je ispod ruke. Neko mu je objasnio proceduru: okrenuti šiju za pola kruga i jednim naglim pokretom povući glavu. Tako je i učinio, nakon mnogo oklevanja i dve cigarete, ali ga je izdala snaga pa je, na svoj užas, iščupao kožu sa glave svoje žrtve. Kriknuvši preneraženo bacio je nesrećnicu, koja je trčala bespomoćno mačući krilima u svom poslednjem smrtonosnom ropcu. Da je ne bi više gledao, uhvatio je za noge i tresnuo o zemlju, dok su ostale kokoške letele naslepo s papirnim fišecima na glavama. Naš koljač je izašao iz kokošinjca s krvavom kašom u rukama, zateturao se kao pijan i pao nauzak. Sledećih deset godina više nije jeo ptice. Druge kokoške oslobođene strašne sudbine, umrle su spokojne, od starosti, a neke su bile toliko stare da više nisu imale perja pa su se onako olindrale teturale po dvoroštu. To iskustvo mi je pokazalo da za uzgoj sopstvene hrane potreban poseban karakter.

by Ben Heine







четвртак, 19. јануар 2012.

Janet Fitch - White Oleander


image by Honeytofla


... Usamljenost je ljudska priroda. Što te više razjeda iznutra, to tvoja duša ima više prostora za rast. Nikad ne očekuj da ćes prerasti usamljenost. Ne nadaj se da ćes naći ljude koje će te razumeti, osobe koje će ispuniti taj prostor. Inteligentna, osetljiva osoba je izuzetak, neobičan izuzetak. Ako očekuješ da nađes ljude koji će te razumeti, postaćeš razočarana i ubilački nastrojena. Ne možes postići ništa više do da razumeš sebe, da spoznaš šta želiš, i da ne dopustiš stoci da ti stane na put ...

Pol Oster "Knjiga Opsena"


  image by DRunkCoWBoy69
                                                           


... Kada je protiv vas svaka karta u špilu, jedini način da pobedite jeste da prekršite pravila. Molite, zajmite, kradite, pa ako vas i uhvate u tome, bar ste propali kao borac ... 

уторак, 10. јануар 2012.

Nik Hornbi "31 pesma" > "Caravan" - Van Morrison

...  Velicanstvena verzija pesme "Caravan" uvek mi je zvucala kao savrsena podloga za odjavnu spicu najboljeg filma koji ste ikad gledali. Kada vam nesto tako zvuci, to bi, po analogiji, mogla biti i odlicna muzika za sopstveni pogreb. Ne zelim time da dramatizujem svoj zivot. Ne moraju svi filmovi biti kao 'Lorens od Arabije' ili 'Apokalipsa sada', i morali biste biti prilicno lose srece, bar u nasem delu sveta (a ako ste usli u knjizaru i kupili ovu knjigu, onda zivite u delu sveta na koji mislim), da ne dozivite bar nekoliko trenutaka radosti ili neukaljane nade ili apsolutnog trijumfa ili bar jednostavnog zadovoljstva, uprkos svakodnevnom teretu, emotivnim lomovima i bolu. Za mene, "Caravan" uspeva da prepozna i poveze sve to, a cinjenica da ono sto stvara iz sveg tog haosa jos zvuci veselo ne znaci da je pesma jeftina.
     Koliko ja vidim, "Caravan" nije pesma o zivotu i smrti: to je pesma o veselim cergama, logorskim vatrama, glasnoj muzici i svemu sto uz to ide. Ali u drugom, improvizovanom prelazu, pre samog klimaksa, dok se saksofon nezno obavija oko ljupkih neokamernih gudaca, a klavir ih iz visine posipa bluziranim notama, Morrisonov sastav na cas uspeva da izoluje trenutak izmedju zivota i onoga sto dolazi posle, veliki barokni ulaz i predvorje, mesto na kojem mozete zastati i pomisliti na sve ono sto je bilo. (Huh! Trenutak panike: da li cujem bilo sta od toga, oni medju vama koji vec imaju album ili su dovoljno intrigirani ovim opisom da ga potraze i preslusaju? Mozda ne.Ali - panika prosla! - ova knjiga i ne pociva na ideji da nam je zajednicka sposobnost da sve cujemo na isti nacin. Drugim recima, ne bavimo se muzickom kritikom. Samo se nadam da i vi imate neki slican primer, da i sami dosta vremena provodite slusajuci muziku i da u njenoj vatri prepoznajete lica.)I mada, koliko znam, necu ja biti taj koji ce misliti na ono sto je bilo, verujem da nije previse arogantno ocekivati od prijatelja i porodice trenutak zamisljenosti. To je moj pogreb, uostalom.I ne moraju cak ni da razmisljaju o meni. Mogu da misle sta hoce, samo ako je primereno mestu i muzici, i ne odnosi se na rucak za sledeci dan, elektronsku postu, nove cipele, itd. ...


    





























недеља, 1. јануар 2012.

PARADOKS NAŠEG VREMENA

Paradoks našeg vremena je da imamo veće zgrade, ali kraće živce; šire puteve, ali uže vidike;
trošimo više, a imamo manje; kupujemo više - uživamo manje;
Imamo veće kuće, a manje porodice; više udobnosti, a manje vremena;
imamo više diploma, ali manje razuma; više znanja, a manje rasuđivanja;
više stručnjaka, a još više problema; više znanja u medicini, a sve manje zdravlja.

Pijemo previše, pušimo previše, trošimo nepromišljeno, smijemo se premalo,
vozimo prebrzo, olako se ljutimo, prekasno liježemo, ustajemo umorni,
čitamo nedovoljno, gledamo TV suviše.
Molimo se rijetko. Uvećali smo naše posjede, ali smo umanjili naše vrijednosti.
Previše pričamo, premalo volimo, prečesto mrzimo.
Naučili smo kako da preživljavamo, ali ne i kako da živimo.
Dodajemo godine životu, ali ne i život godinama.

Putovali smo na mjesec, a problem nam je otići preko ulice i upoznati novog susjeda.
Zagospodarili smo vanjskim prostorom, ali ne i unutrašnjim.
Napravili smo velike, ali ne i bolje stvari.

Očistili smo vazduh, a zagadili dušu.
Razbili smo atom, ali ne i naše predrasude.

Pišemo više, ali učimo manje.
Planiramo više, ali postižemo manje.
Naučili smo žuriti, ali ne i čekati.
Imamo višu zaradu, ali i niži moral.
Imamo sve više hrane, a sve smo više nezahvalni.
Gradimo jače kompjutere sa većom memorijom, ali mi razgovaramo sve manje i manje.
Težimo više kvantitetu, a zaboravljamo na kvalitet.

Ovo su vremena brze prehrane i spore probave;
velikih ljudi, a malih karaktera; brzih zarada i površnih odnosa.
Ovo je vrijeme mira u svijetu, a rata u kući.
Vrijeme mnogo dokolice, a malo uživanja.
Vrijeme raznovrsne hrane i loše ishrane.

Sve je manje finansijskih problema u braku, a sve više razvoda;
sve je više luksuznijih kuća, ali i podijeljenih domova;
ovo su dani brzih putovanja, oskudne odjeće i niskog morala;
sve debljih ljudi, i tableta koje mogu sve – da te oraspolože, otupe ili ubiju.

ZAPAMTITE! Provedite što više vremena s vašim voljenima, jer oni neće biti vječno pored vas. Recite poneku ljubaznu riječ onome ko vas odozdo gleda sa strahopoštovanjem, jer će ta mala osoba uskoro odrasti i otići. Sjetite se dati topao zagrljaj onome kraj vas, jer je to jedino blago koje možete dati svojim srcem, a ne košta vas ništa. Sjetite se reći “Volim te” vašem partneru i vašim voljenima, no najviše od svega iskreno mislite tako. Poljubac i zagrljaj će izliječiti svaku povredu ako dolaze duboko iz srca. Sjetite se držati se za ruke i cijeniti trenutke kada ste zajedno, jer jednoga dana te osobe neće biti tu.
Nađite vremena da volite, nađite vremena da razgovarate, i nađite vremena da podijelite vaše dragocjene misli sa drugima.

Smijte se često, dugo i iskreno. Smijte se dok ne izgubite dah. Suze se događaju. Izdržite, odbolujte, preživite. Recite ljudima koje volite da ih volite, u svakoj prilici, jer život se ne mjeri brojem udisaja koje udahnemo, nego trenucima koji nam oduzmu dah. 

                                George Carlin